Surah Al-Anbiya Verse 87 - Tajik Translation by Khoja Mirov
Surah Al-Anbiyaوَذَا ٱلنُّونِ إِذ ذَّهَبَ مُغَٰضِبٗا فَظَنَّ أَن لَّن نَّقۡدِرَ عَلَيۡهِ فَنَادَىٰ فِي ٱلظُّلُمَٰتِ أَن لَّآ إِلَٰهَ إِلَّآ أَنتَ سُبۡحَٰنَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ ٱلظَّـٰلِمِينَ
Va Zunnun; (Junus iʙni Matto alajhissalom)-ro jod kun, (ki Alloh taolo ūro ʙa sūji qavmaş firistod, to qavmaşro da'vat namojad, vale da'vati ūro qaʙul nakardand va ū va'da ʙar azoʙaşon kard, tavʙa nakardand va xud saʙr nakard), cun xaşmnok ʙiraft va pindoşt, ki hargiz ʙar ū tang namegirem, (lekin Alloh taolo ūro ʙa tangī va zindon imtihon kard, ki mohī ūro dar ʙahr ʙa halqaş furū ʙurd. Va dar se torikī; torikii şaʙ va ʙahr va şikami mohī tavʙa karda) nido dod: «Heç Allohe ʙarhaq çuz Tu nest. Tu pok hastī va man az sitamkoron hastam»