Surah Hud - Kannada Translation by Abdussalam Puthige
الٓرۚ كِتَٰبٌ أُحۡكِمَتۡ ءَايَٰتُهُۥ ثُمَّ فُصِّلَتۡ مِن لَّدُنۡ حَكِيمٍ خَبِيرٍ
nīvu nim'moḍeyana baḷi kṣameyācisiri mattu avaneḍege oliyiri. Avanu nimage ondu nirdiṣṭa avadhiya tanaka śrēṣṭha sampatsādhanagaḷannu dayapālisuvanu mattu pratiyobba anugrahaśālige tanna anugrahavannu karuṇisuvanu. Nīvu (avanannu) kaḍegaṇisidare, ondu mahā dinada śikṣeyu nim'ma mēle eraguva bhaya nanagide
Surah Hud, Verse 1
أَلَّا تَعۡبُدُوٓاْ إِلَّا ٱللَّهَۚ إِنَّنِي لَكُم مِّنۡهُ نَذِيرٞ وَبَشِيرٞ
allāhana kaḍegē nīvu maraḷuviri. Avanu ellavannū māḍaballavanu
Surah Hud, Verse 2
وَأَنِ ٱسۡتَغۡفِرُواْ رَبَّكُمۡ ثُمَّ تُوبُوٓاْ إِلَيۡهِ يُمَتِّعۡكُم مَّتَٰعًا حَسَنًا إِلَىٰٓ أَجَلٖ مُّسَمّٗى وَيُؤۡتِ كُلَّ ذِي فَضۡلٖ فَضۡلَهُۥۖ وَإِن تَوَلَّوۡاْ فَإِنِّيٓ أَخَافُ عَلَيۡكُمۡ عَذَابَ يَوۡمٖ كَبِيرٍ
Nimage tiḷidirali; avaru avaninda aḍagisalikkāgi tam'ma hr̥dayagaḷannu muccikoḷḷuttāre. Nimage tiḷidirali; avaru tam'ma uḍupugaḷinda tam'mannu muccikoṇḍiruvāgalū, avaru guptavāgiḍuva mattu avaru bahiraṅga paḍisuva ellavannū avanu aritiruttāne. Khaṇḍitavāgiyū avanu manas'sināḷadalliruva viṣayagaḷannū ballavanu
Surah Hud, Verse 3
إِلَى ٱللَّهِ مَرۡجِعُكُمۡۖ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ قَدِيرٌ
bhūmiyallina pratiyondu jīviya āhārada hoṇeyu allāhana mēlide. Adara vāsasthānavannu mattu adara antima neleyannu avanu cennāgi ballanu. Ellavū ondu spaṣṭavāda granthadallide
Surah Hud, Verse 4
أَلَآ إِنَّهُمۡ يَثۡنُونَ صُدُورَهُمۡ لِيَسۡتَخۡفُواْ مِنۡهُۚ أَلَا حِينَ يَسۡتَغۡشُونَ ثِيَابَهُمۡ يَعۡلَمُ مَا يُسِرُّونَ وَمَا يُعۡلِنُونَۚ إِنَّهُۥ عَلِيمُۢ بِذَاتِ ٱلصُّدُورِ
avanē, āru dinagaḷa avadhiyalli ākāśagaḷannu mattu bhūmiyannu sr̥ṣṭisidavanu. Avana sinhāsanavu nīrina mēlittu. Nim'malli yāru atyuttama karmagaḷannu māḍuvavarendu parīkṣisalikkāgi (avanu nim'mannu sr̥ṣṭisidanu). (Dūtarē,) ‘‘maraṇada baḷika nim'mannu matte jīvantagoḷisalāguvudu’’ endu nīvu hēḷidare, dhikkārigaḷu, ‘‘idu spaṣṭa māṭagārikeyallade bērēnalla’’ ennuttāre
Surah Hud, Verse 5
۞وَمَا مِن دَآبَّةٖ فِي ٱلۡأَرۡضِ إِلَّا عَلَى ٱللَّهِ رِزۡقُهَا وَيَعۡلَمُ مُسۡتَقَرَّهَا وَمُسۡتَوۡدَعَهَاۚ كُلّٞ فِي كِتَٰبٖ مُّبِينٖ
ondu vēḷe nāvu ondu nirdiṣṭa avadhigāgi śikṣeyannu avarinda nivārisidare, ‘‘adannu yāva vastu taḍediṭṭide?’’ Endu avaru kēḷuvaru. Nimage tiḷidirali; adu avara mēle banderaguva dina, yārū adannu avarinda nivārisalāraru. Avaru yāvudannu gēlimāḍuttiddarō aduvē avarannu āvarisi biḍuvudu
Surah Hud, Verse 6
وَهُوَ ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٖ وَكَانَ عَرۡشُهُۥ عَلَى ٱلۡمَآءِ لِيَبۡلُوَكُمۡ أَيُّكُمۡ أَحۡسَنُ عَمَلٗاۗ وَلَئِن قُلۡتَ إِنَّكُم مَّبۡعُوثُونَ مِنۢ بَعۡدِ ٱلۡمَوۡتِ لَيَقُولَنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِنۡ هَٰذَآ إِلَّا سِحۡرٞ مُّبِينٞ
nāvu manuṣyanige nam'ma anugrahada ruci kāṇisi ā baḷika adannu avaninda kittukoṇḍare – avanu tīrā nirāśanū kr̥taghnanū āgibiḍuttāne
Surah Hud, Verse 7
وَلَئِنۡ أَخَّرۡنَا عَنۡهُمُ ٱلۡعَذَابَ إِلَىٰٓ أُمَّةٖ مَّعۡدُودَةٖ لَّيَقُولُنَّ مَا يَحۡبِسُهُۥٓۗ أَلَا يَوۡمَ يَأۡتِيهِمۡ لَيۡسَ مَصۡرُوفًا عَنۡهُمۡ وَحَاقَ بِهِم مَّا كَانُواْ بِهِۦ يَسۡتَهۡزِءُونَ
innu, avanige saṅkaṭa tagalida baḷika nāvu avanige anugrahagaḷa ruci uṇisidare, avanu sakala saṅkaṭagaḷū nanninda dūravāgi biṭṭavu ennuttāne mattu avanu santasadinda bīgi, tannannē hogaḷatoḍaguttāne
Surah Hud, Verse 8
وَلَئِنۡ أَذَقۡنَا ٱلۡإِنسَٰنَ مِنَّا رَحۡمَةٗ ثُمَّ نَزَعۡنَٰهَا مِنۡهُ إِنَّهُۥ لَيَـُٔوسٞ كَفُورٞ
sahanaśīlaru mattu satkarmigaḷu mātra hāgiruvudilla. Avarige kṣame hāgū mahā pratiphalavide
Surah Hud, Verse 9
وَلَئِنۡ أَذَقۡنَٰهُ نَعۡمَآءَ بَعۡدَ ضَرَّآءَ مَسَّتۡهُ لَيَقُولَنَّ ذَهَبَ ٱلسَّيِّـَٔاتُ عَنِّيٓۚ إِنَّهُۥ لَفَرِحٞ فَخُورٌ
(Dūtarē,) nimage kaḷisalāgiruva divyavāṇiya kelavu bhāgagaḷannu nīvu biṭṭu biḍabahudu mattu ī (satya prasārada) viṣayadalli nim'ma manas'su rōsi hōgabahudu (endu dhikkārigaḷu nirīkṣisuttiddāre). ‘‘Ītanige yāvudē bhaṇḍāravannēke iḷisikoḍalāgilla? Athavā ītana jote yāvudē ‘malak’ yāke bandilla?’’ Emba avara (dhikkārigaḷa) mātugaḷu nim'ma manas'sannu nōyisuttive. Nīvu kēvala eccarisuvavarāgiruviri. Allāhanē ella viṣayagaḷa mēlvicārakanāgiddāne
Surah Hud, Verse 10
إِلَّا ٱلَّذِينَ صَبَرُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ أُوْلَـٰٓئِكَ لَهُم مَّغۡفِرَةٞ وَأَجۡرٞ كَبِيرٞ
idannu (kurānannu) ītanē svataḥ racisiddāne endu avaru hēḷuttāreyē? Nīvu hēḷiri; nīvu hēḷuttiruvudu satyavāgiddare, intaha hattu adhyāyagaḷannu nīvu racisi tanniri mattu (nim'ma neravigāgi) allāhana horatu nimage sādhyaviruva ellarannū kareyiri
Surah Hud, Verse 11
فَلَعَلَّكَ تَارِكُۢ بَعۡضَ مَا يُوحَىٰٓ إِلَيۡكَ وَضَآئِقُۢ بِهِۦ صَدۡرُكَ أَن يَقُولُواْ لَوۡلَآ أُنزِلَ عَلَيۡهِ كَنزٌ أَوۡ جَآءَ مَعَهُۥ مَلَكٌۚ إِنَّمَآ أَنتَ نَذِيرٞۚ وَٱللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٖ وَكِيلٌ
nimage uttara nīḍalu avarige sādhyavāgadiddare, nimage tiḷidirali; allāhana jñānada ādhāradalli idannu iḷisikoḍalāgide mattu avana horatu bērārū dēvarilla. (Innādarū) nīvu muslimarāguvirā
Surah Hud, Verse 12
أَمۡ يَقُولُونَ ٱفۡتَرَىٰهُۖ قُلۡ فَأۡتُواْ بِعَشۡرِ سُوَرٖ مِّثۡلِهِۦ مُفۡتَرَيَٰتٖ وَٱدۡعُواْ مَنِ ٱسۡتَطَعۡتُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ
ī lōkada badukannu mattu illiya alaṅkāragaḷannē guriyāgisikoṇḍavarige nāvu avara karmagaḷa pratiphalavannu illē koṭṭu biḍuttēve. Ī viṣayadalli avarige yāva korateyū āgadu
Surah Hud, Verse 13
فَإِلَّمۡ يَسۡتَجِيبُواْ لَكُمۡ فَٱعۡلَمُوٓاْ أَنَّمَآ أُنزِلَ بِعِلۡمِ ٱللَّهِ وَأَن لَّآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۖ فَهَلۡ أَنتُم مُّسۡلِمُونَ
ādare avarige paralōkadalli (narakada) beṅkiya horatu bērēnū sigadu. Illi avaru naḍesidda ella śramagaḷū vyarthavāgi biḍuvavu mattu avaru māḍidda ella karmagaḷū tiraskr̥tavāguvavu
Surah Hud, Verse 14
مَن كَانَ يُرِيدُ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيۡهِمۡ أَعۡمَٰلَهُمۡ فِيهَا وَهُمۡ فِيهَا لَا يُبۡخَسُونَ
Tam'ma oḍeyana kaḍeyinda (banda) spaṣṭa sanmārgadalliddu, adannu (divya sandēśavannu) sadā ōduttā, adara paravāgiyū ī hinde mūsāra baḷige mārgadarśi hāgū anugrahavāgi bandidda granthada paravāgiyū sākṣiyādavarē nijavāgi adannu nambuvavaru. Innu, vividha paṅgaḍagaḷa paiki idannu dhikkarisidavara pālige (narakada) beṅkiyē antima neleyāgiruvudu. Nīvu ī kuritu kin̄cittū sanśaya tāḷabēḍi. Khaṇḍitavāgiyū idu nim'ma oḍeyana kaḍeyindalē bandiruva satyavāgide. Ādare mānavaralli heccinavaru idannu nambuvudilla
Surah Hud, Verse 15
أُوْلَـٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ لَيۡسَ لَهُمۡ فِي ٱلۡأٓخِرَةِ إِلَّا ٱلنَّارُۖ وَحَبِطَ مَا صَنَعُواْ فِيهَا وَبَٰطِلٞ مَّا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
suḷḷannu racisi allāhana mēle ārōpisuvavaniginta doḍḍa akrami yāriddāne? Avarannu avara oḍeyana munde hājarupaḍisalādāga, ‘‘tam'ma oḍeyana mēle suḷḷannu ārōpisidavaru ivarē’’ endu sākṣigaḷu hēḷuvaru. Nimage tiḷidirali; akramigaḷa mēle allāhana śāpavide
Surah Hud, Verse 16
أَفَمَن كَانَ عَلَىٰ بَيِّنَةٖ مِّن رَّبِّهِۦ وَيَتۡلُوهُ شَاهِدٞ مِّنۡهُ وَمِن قَبۡلِهِۦ كِتَٰبُ مُوسَىٰٓ إِمَامٗا وَرَحۡمَةًۚ أُوْلَـٰٓئِكَ يُؤۡمِنُونَ بِهِۦۚ وَمَن يَكۡفُرۡ بِهِۦ مِنَ ٱلۡأَحۡزَابِ فَٱلنَّارُ مَوۡعِدُهُۥۚ فَلَا تَكُ فِي مِرۡيَةٖ مِّنۡهُۚ إِنَّهُ ٱلۡحَقُّ مِن رَّبِّكَ وَلَٰكِنَّ أَكۡثَرَ ٱلنَّاسِ لَا يُؤۡمِنُونَ
avaru allāhana mārgadinda (janarannu) taḍeyuttāre matttu adaralli vakrateyannu huḍukuttāre. Avarē paralōkavannu dhikkarisuvavaru
Surah Hud, Verse 17
وَمَنۡ أَظۡلَمُ مِمَّنِ ٱفۡتَرَىٰ عَلَى ٱللَّهِ كَذِبًاۚ أُوْلَـٰٓئِكَ يُعۡرَضُونَ عَلَىٰ رَبِّهِمۡ وَيَقُولُ ٱلۡأَشۡهَٰدُ هَـٰٓؤُلَآءِ ٱلَّذِينَ كَذَبُواْ عَلَىٰ رَبِّهِمۡۚ أَلَا لَعۡنَةُ ٱللَّهِ عَلَى ٱلظَّـٰلِمِينَ
bhūmiyalli avarendū (allāhanannu) sōlisiralilla mattu avarige allāhanallade bēre yārū pōṣakarāgiralilla. Avarige duppaṭṭu śikṣeyannu nīḍalāguvudu. (Bhūmiyalli) avaru kēḷaballavarū āgiralilla, nōḍaballavarū āgiralilla
Surah Hud, Verse 18
ٱلَّذِينَ يَصُدُّونَ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِ وَيَبۡغُونَهَا عِوَجٗا وَهُم بِٱلۡأٓخِرَةِ هُمۡ كَٰفِرُونَ
avarē, svataḥ tamage naṣṭamāḍikoṇḍavaru. Avaru racisikoṇḍidda mithyagaḷellavū avarinda kaḷeduhōdavu
Surah Hud, Verse 19
أُوْلَـٰٓئِكَ لَمۡ يَكُونُواْ مُعۡجِزِينَ فِي ٱلۡأَرۡضِ وَمَا كَانَ لَهُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ مِنۡ أَوۡلِيَآءَۘ يُضَٰعَفُ لَهُمُ ٱلۡعَذَابُۚ مَا كَانُواْ يَسۡتَطِيعُونَ ٱلسَّمۡعَ وَمَا كَانُواْ يُبۡصِرُونَ
khaṇḍitavāgiyū avarē, paralōkadalli atyadhika naṣṭadalliruvaru
Surah Hud, Verse 20
أُوْلَـٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ خَسِرُوٓاْ أَنفُسَهُمۡ وَضَلَّ عَنۡهُم مَّا كَانُواْ يَفۡتَرُونَ
satyadalli viśvāsaviṭṭu satkarmagaḷannu māḍidavaru mattu sadā tam'ma oḍeyaneduru vinayaśīlarāgiddavaru – khaṇḍitavāgiyū avarē svargadavaru. Adaralli avaru sadākāla iruvaru
Surah Hud, Verse 21
لَا جَرَمَ أَنَّهُمۡ فِي ٱلۡأٓخِرَةِ هُمُ ٱلۡأَخۡسَرُونَ
ā eraḍu gumpugaḷa udāharaṇeyu hīgide; obbanu kuruḍa hāgū kivuḍanāgiddāne. Innobbanu nōḍaballanu hāgū kēḷaballanu. Avaribbara sthitiyū samānavāgiralu sādhyavē? Nīvēnu, cintane naḍesuvudillavē
Surah Hud, Verse 22
إِنَّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ وَأَخۡبَتُوٓاْ إِلَىٰ رَبِّهِمۡ أُوْلَـٰٓئِكَ أَصۡحَٰبُ ٱلۡجَنَّةِۖ هُمۡ فِيهَا خَٰلِدُونَ
Nāvu nūhrannu avara janāṅgadeḍege kaḷuhisiddevu. (Avaru hēḷidaru;) nānu nimage, spaṣṭa eccarike nīḍuvavanāgiddēne
Surah Hud, Verse 23
۞مَثَلُ ٱلۡفَرِيقَيۡنِ كَٱلۡأَعۡمَىٰ وَٱلۡأَصَمِّ وَٱلۡبَصِيرِ وَٱلسَّمِيعِۚ هَلۡ يَسۡتَوِيَانِ مَثَلًاۚ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ
nīvu allāhana horatu bēre yārannū pūjisabāradu. Nīvu ondu yātanāmaya dinada śikṣege tuttāguviremba bhaya nanagide
Surah Hud, Verse 24
وَلَقَدۡ أَرۡسَلۡنَا نُوحًا إِلَىٰ قَوۡمِهِۦٓ إِنِّي لَكُمۡ نَذِيرٞ مُّبِينٌ
avara janāṅgada dhikkāri nāyakaru hēḷidaru; nāvantu nim'mannu nam'mantaha kēvala obba mānavanāgi kāṇuttiddēve. Innu nim'ma anuyāyigaḷallū, nam'mallina kelavu aprabud'dha hīnara horatu bērārannū nāvu kāṇuttilla. Hāgeyē, yāvudē viṣayadalli nīvu namaginta śrēṣṭharāgiruvudu namage kāṇisuttilla. Nijavāgi nīvu suḷḷarendu nāvu bhāvisuttēve
Surah Hud, Verse 25
أَن لَّا تَعۡبُدُوٓاْ إِلَّا ٱللَّهَۖ إِنِّيٓ أَخَافُ عَلَيۡكُمۡ عَذَابَ يَوۡمٍ أَلِيمٖ
avaru (nūh) hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nīvu nōḍuttillavē, nānu nanna oḍeyana kaḍeyinda (tōrisalāda) spaṣṭa sanmārgadalliddēne mattu avanu tanna kaḍeyinda nanage viśēṣa anugrahavannu dayapālisiddāne. Adannu nimage kāṇadante māḍalāgide. Nimage adu (ā sanmārgavu) aṣṭondu asahyavāgiruvāga adannu oppuvante nāvēnu nim'mannu balātkarisabēkē
Surah Hud, Verse 26
فَقَالَ ٱلۡمَلَأُ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ مِن قَوۡمِهِۦ مَا نَرَىٰكَ إِلَّا بَشَرٗا مِّثۡلَنَا وَمَا نَرَىٰكَ ٱتَّبَعَكَ إِلَّا ٱلَّذِينَ هُمۡ أَرَاذِلُنَا بَادِيَ ٱلرَّأۡيِ وَمَا نَرَىٰ لَكُمۡ عَلَيۡنَا مِن فَضۡلِۭ بَلۡ نَظُنُّكُمۡ كَٰذِبِينَ
mattu nanna janāṅgadavarē, ī viṣayadalli nānu nim'minda yāvudē sampattannu kēḷuttilla. Nanna pratiphalada hoṇe iruvudu allāhana mēle mātra. Innu nānu viśvāsigaḷannu dūragoḷisalāre. Khaṇḍitavāgiyū avaru tam'ma oḍeyanannu bhēṭiyāgaliddāre. Nim'mannu nānu ondu ajñāni janāṅgavāgi kāṇuttiddēne
Surah Hud, Verse 27
قَالَ يَٰقَوۡمِ أَرَءَيۡتُمۡ إِن كُنتُ عَلَىٰ بَيِّنَةٖ مِّن رَّبِّي وَءَاتَىٰنِي رَحۡمَةٗ مِّنۡ عِندِهِۦ فَعُمِّيَتۡ عَلَيۡكُمۡ أَنُلۡزِمُكُمُوهَا وَأَنتُمۡ لَهَا كَٰرِهُونَ
mattu nanna janāṅgadavarē, ondu vēḷe nānu avarannu dūragoḷisibiṭṭare, nannannu allāhaninda yāru tānē rakṣisaballanu? Nīvēnu cintane naḍesuvudillavē
Surah Hud, Verse 28
وَيَٰقَوۡمِ لَآ أَسۡـَٔلُكُمۡ عَلَيۡهِ مَالًاۖ إِنۡ أَجۡرِيَ إِلَّا عَلَى ٱللَّهِۚ وَمَآ أَنَا۠ بِطَارِدِ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْۚ إِنَّهُم مُّلَٰقُواْ رَبِّهِمۡ وَلَٰكِنِّيٓ أَرَىٰكُمۡ قَوۡمٗا تَجۡهَلُونَ
Nannoḍane allāhana bhaṇḍāragaḷive endēnū nānu nim'moḍane hēḷilla. Adr̥śyada jñānavū nanagilla. Nānu ‘malak’ endu nānu nim'moḍane hēḷikoṇḍilla. Hāgeyē, nim'ma kaṇṇugaḷige hīnarāgi kāṇisuvavarige allāhanu yāvudēhitavannu nīḍuvudilla endū nānu hēḷilla, avara manas'sinallēnide embudannu allāhanē cennāgi ballanu. Hīgiruttā (nānu avarannu dūragoḷisidare) khaṇḍitavāgiyū nānu akramiyāguvenu
Surah Hud, Verse 29
وَيَٰقَوۡمِ مَن يَنصُرُنِي مِنَ ٱللَّهِ إِن طَرَدتُّهُمۡۚ أَفَلَا تَذَكَّرُونَ
avaru hēḷidaru; nūharē, nīvu nam'moḍane vādisidiri, mātravalla, nam'ma jote bahaḷaṣṭu jagaḷāḍidiri. Nīvu satyavantarāgiddare, innādarū, nīvu nam'mannu bedarisuttiruva ā śikṣeyannu tandubiḍiri
Surah Hud, Verse 30
وَلَآ أَقُولُ لَكُمۡ عِندِي خَزَآئِنُ ٱللَّهِ وَلَآ أَعۡلَمُ ٱلۡغَيۡبَ وَلَآ أَقُولُ إِنِّي مَلَكٞ وَلَآ أَقُولُ لِلَّذِينَ تَزۡدَرِيٓ أَعۡيُنُكُمۡ لَن يُؤۡتِيَهُمُ ٱللَّهُ خَيۡرًاۖ ٱللَّهُ أَعۡلَمُ بِمَا فِيٓ أَنفُسِهِمۡ إِنِّيٓ إِذٗا لَّمِنَ ٱلظَّـٰلِمِينَ
avaru (nūharu) hēḷidaru; allāhanu icchisidare, adannu (śikṣeyannu) nim'ma mēleragisuvanu. Mattu nimage adarinda tappisikoḷḷalu sādhyavāgadu
Surah Hud, Verse 31
قَالُواْ يَٰنُوحُ قَدۡ جَٰدَلۡتَنَا فَأَكۡثَرۡتَ جِدَٰلَنَا فَأۡتِنَا بِمَا تَعِدُنَآ إِن كُنتَ مِنَ ٱلصَّـٰدِقِينَ
ondu vēḷe allāhanu nim'mannu dārigeṭṭa sthitiyalliḍalu nirdharisiddare, nānu nimage hitavannu māḍabayasidarū nanna hitākāṅkṣeyinda nimage yāva lābhavū āgadu. Avanē nim'ma oḍeyanu mattu avana kaḍegē nīvu maraḷuviri
Surah Hud, Verse 32
قَالَ إِنَّمَا يَأۡتِيكُم بِهِ ٱللَّهُ إِن شَآءَ وَمَآ أَنتُم بِمُعۡجِزِينَ
(dūtarē,) idannu (kurānannu) ītanu svataḥ racisiddānendu avaru hēḷuttāreyē? Nīvu hēḷiri; ondu vēḷe idannu nānē racisiddare, nanna aparādhada hoṇeyu nanna mēlide mattu nīvu esaguttiruva aparādhagaḷa hoṇeyinda nānu muktanāgiddēne
Surah Hud, Verse 33
وَلَا يَنفَعُكُمۡ نُصۡحِيٓ إِنۡ أَرَدتُّ أَنۡ أَنصَحَ لَكُمۡ إِن كَانَ ٱللَّهُ يُرِيدُ أَن يُغۡوِيَكُمۡۚ هُوَ رَبُّكُمۡ وَإِلَيۡهِ تُرۡجَعُونَ
nūhra kaḍege hīgendu divyavāṇiyannu kaḷisalāyitu; nim'ma janāṅgadavara paiki īgāgalē nambike iṭṭavara horatu bēre yārū (satyavannu) nambuvavaralla. Nīvinnu avara kr̥tyagaḷa kuritu duḥkhisabēḍi
Surah Hud, Verse 34
أَمۡ يَقُولُونَ ٱفۡتَرَىٰهُۖ قُلۡ إِنِ ٱفۡتَرَيۡتُهُۥ فَعَلَيَّ إِجۡرَامِي وَأَنَا۠ بَرِيٓءٞ مِّمَّا تُجۡرِمُونَ
nīvu nam'ma kaṇṇeduru hāgū nam'ma divya sandēśada prakāra ondu haḍagannu nirmisiri mattu akramigaḷa kuritu nannoḍane mātanāḍabēḍi. Avaru khaṇḍita (pravāhadalli) muḷugaliddāre
Surah Hud, Verse 35
وَأُوحِيَ إِلَىٰ نُوحٍ أَنَّهُۥ لَن يُؤۡمِنَ مِن قَوۡمِكَ إِلَّا مَن قَدۡ ءَامَنَ فَلَا تَبۡتَئِسۡ بِمَا كَانُواْ يَفۡعَلُونَ
Avaru (nūh) haḍagannu nirmisatoḍagidaru. Avara janāṅgada saradāraru, adara pakkadinda hādu hōguvāgalellā adannu lēvaḍi māḍuttiddaru. Āga avaru (nūh) hēḷidaru; (indu) nīvu nam'mannu lēvaḍi māḍuttīrādare, khaṇḍita, nīvu lēvaḍi māḍidanteyē, nāvū nim'mannu lēvaḍi māḍaliddēve
Surah Hud, Verse 36
وَٱصۡنَعِ ٱلۡفُلۡكَ بِأَعۡيُنِنَا وَوَحۡيِنَا وَلَا تُخَٰطِبۡنِي فِي ٱلَّذِينَ ظَلَمُوٓاْ إِنَّهُم مُّغۡرَقُونَ
apamānakāri śikṣeyu yāra mēle banderagalide embudu bahubēganē nimage tiḷiyalide. Adu sadākāla ātana mēle hēri koṇḍiruva yātaneyāgiruvudu
Surah Hud, Verse 37
وَيَصۡنَعُ ٱلۡفُلۡكَ وَكُلَّمَا مَرَّ عَلَيۡهِ مَلَأٞ مِّن قَوۡمِهِۦ سَخِرُواْ مِنۡهُۚ قَالَ إِن تَسۡخَرُواْ مِنَّا فَإِنَّا نَسۡخَرُ مِنكُمۡ كَمَا تَسۡخَرُونَ
konege nam'ma ādēśavu bandu biṭṭitu mattu kudiyuttidda pātreyu ukki hariyitu. Āga nāvu (allāhanu, nūhrige) hēḷidevu; ‘‘nīvīga ellavugaḷa (ella jīvigaḷa) jotegaḷannu (gaṇḍu-heṇṇannu) hāgū yāra paravāgi īgāgalē tīrmāna āgibiṭṭideyō ātana (nim'ma putrana) horatu nim'ma maneyavarannu mattu satyadalli viśvāsaviṭṭavarannu adaralli (haḍaginalli) hattisikoḷḷiri’’. Nijavāgi, avara jote kēvala kelavaru mātra viśvāsaviṭṭiddaru
Surah Hud, Verse 38
فَسَوۡفَ تَعۡلَمُونَ مَن يَأۡتِيهِ عَذَابٞ يُخۡزِيهِ وَيَحِلُّ عَلَيۡهِ عَذَابٞ مُّقِيمٌ
mattu avaru (nūh) hēḷidaru; nīvu idaralli hattikoḷḷiri. Idu calisuvudū nilluvudū allāhana hesaralli. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu kṣamisuvavanū karuṇāḷuvū āgiddāne
Surah Hud, Verse 39
حَتَّىٰٓ إِذَا جَآءَ أَمۡرُنَا وَفَارَ ٱلتَّنُّورُ قُلۡنَا ٱحۡمِلۡ فِيهَا مِن كُلّٖ زَوۡجَيۡنِ ٱثۡنَيۡنِ وَأَهۡلَكَ إِلَّا مَن سَبَقَ عَلَيۡهِ ٱلۡقَوۡلُ وَمَنۡ ءَامَنَۚ وَمَآ ءَامَنَ مَعَهُۥٓ إِلَّا قَلِيلٞ
adu (ā haḍagu) avarannu hottu, beṭṭadantaha alegaḷalli calisatoḍagitu. Āga nūharu, daḍadallidda tam'ma putranannu kūgi karedu, nanna putra! Nam'ma jote (haḍagannu) hattikō. Nīnu dhikkārigaḷa sālige sērabēḍa endaru
Surah Hud, Verse 40
۞وَقَالَ ٱرۡكَبُواْ فِيهَا بِسۡمِ ٱللَّهِ مَجۡرٜىٰهَا وَمُرۡسَىٰهَآۚ إِنَّ رَبِّي لَغَفُورٞ رَّحِيمٞ
avanu hēḷidanu; nānu bahubēganē yāvudādarū beṭṭada baḷi āśraya paḍeyuvenu. Adu nannannu nīrininda rakṣisuvudu. Avaru (nūh) hēḷidaru; ‘‘indu allāhana appaṇegedurāgi rakṣisuvavaru yārū illa – svataḥ avana karuṇege pātrarādavara horatu’’. Konege avara naḍuve tereyondu aḍḍabanditu mattu avanu (nūhra putranu) muḷugidavara sālige sēribiṭṭanu
Surah Hud, Verse 41
وَهِيَ تَجۡرِي بِهِمۡ فِي مَوۡجٖ كَٱلۡجِبَالِ وَنَادَىٰ نُوحٌ ٱبۡنَهُۥ وَكَانَ فِي مَعۡزِلٖ يَٰبُنَيَّ ٱرۡكَب مَّعَنَا وَلَا تَكُن مَّعَ ٱلۡكَٰفِرِينَ
Ā baḷika ‘‘bhūmiyē, ninna nīrannu nuṅgibiḍu, ākāśavē, śamanavāgu’’ ennalāyitu mattu nīrannu oṇagisalāyitu. Adāgalē kāryavu pūrtiyāgittu mattu adu (haḍagu) ‘jūdī’ beṭṭavannu talupittu. Akramigaḷa janāṅgadoḍane ‘‘tolagiri’’ ennalāyitu
Surah Hud, Verse 42
قَالَ سَـَٔاوِيٓ إِلَىٰ جَبَلٖ يَعۡصِمُنِي مِنَ ٱلۡمَآءِۚ قَالَ لَا عَاصِمَ ٱلۡيَوۡمَ مِنۡ أَمۡرِ ٱللَّهِ إِلَّا مَن رَّحِمَۚ وَحَالَ بَيۡنَهُمَا ٱلۡمَوۡجُ فَكَانَ مِنَ ٱلۡمُغۡرَقِينَ
nūharu tam'ma oḍeyanannu kūgidaru mattu hēḷidaru; nannoḍeyā, nanna putranu khaṇḍita nanna maneyavanu. Ādarū ninna vacanavē satya mattu nīnē ella adhipatigaḷiginta doḍḍa adhipati
Surah Hud, Verse 43
وَقِيلَ يَـٰٓأَرۡضُ ٱبۡلَعِي مَآءَكِ وَيَٰسَمَآءُ أَقۡلِعِي وَغِيضَ ٱلۡمَآءُ وَقُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ وَٱسۡتَوَتۡ عَلَى ٱلۡجُودِيِّۖ وَقِيلَ بُعۡدٗا لِّلۡقَوۡمِ ٱلظَّـٰلِمِينَ
avanu (allāhanu) hēḷidanu; nūharē, avanu (putranu) khaṇḍita nim'ma maneyavanalla. Avanu kēvala ondu duṣṭa karma mātra. Nīvu nimage tiḷidillada vicāravannu nannoḍane bēḍabāradu. Nīvu ajñānigaḷa sālige sērabāradendu nānu nimage upadēśisuttiddēne
Surah Hud, Verse 44
وَنَادَىٰ نُوحٞ رَّبَّهُۥ فَقَالَ رَبِّ إِنَّ ٱبۡنِي مِنۡ أَهۡلِي وَإِنَّ وَعۡدَكَ ٱلۡحَقُّ وَأَنتَ أَحۡكَمُ ٱلۡحَٰكِمِينَ
avaru (nūh) hēḷidaru; nannoḍeyā, nanage arivillada viṣayavannu ninnoḍane bēḍuvudara virud'dha nānu ninna rakṣaṇe kōruttēne. Innu, nīnu nannannu kṣamisadiddare hāgū nīnu nanna mēle karuṇe tōradiddare, nānu naṣṭa anubhavisidavara sālige sēruvenu
Surah Hud, Verse 45
قَالَ يَٰنُوحُ إِنَّهُۥ لَيۡسَ مِنۡ أَهۡلِكَۖ إِنَّهُۥ عَمَلٌ غَيۡرُ صَٰلِحٖۖ فَلَا تَسۡـَٔلۡنِ مَا لَيۡسَ لَكَ بِهِۦ عِلۡمٌۖ إِنِّيٓ أَعِظُكَ أَن تَكُونَ مِنَ ٱلۡجَٰهِلِينَ
avaroḍane hēḷalāyitu; nūharē, (haḍagininda) iḷiyiri. Nimage hāgū nim'ma jotegiruva samudāyagaḷige nam'ma kaḍeyinda śānti hāgū samr̥d'dhigaḷive. Itara kelavu samudāyagaḷigū nāvu (laukika) sukhasampattannu nīḍuvevu. Konege nam'ma kaḍeyinda, yātanāmaya śikṣeyu avarannu āvarisalide
Surah Hud, Verse 46
قَالَ رَبِّ إِنِّيٓ أَعُوذُ بِكَ أَنۡ أَسۡـَٔلَكَ مَا لَيۡسَ لِي بِهِۦ عِلۡمٞۖ وَإِلَّا تَغۡفِرۡ لِي وَتَرۡحَمۡنِيٓ أَكُن مِّنَ ٱلۡخَٰسِرِينَ
(dūtarē,) ivellā gupta māhitigaḷu. Nāvu (ī kuritu) divyavāṇiyannu nim'ma kaḍege kaḷisuttiddēve. Ī viṣayagaḷannu ī mun̄ce nīvāgali nim'ma janāṅgavāgali aritiralilla. Nīvīga sahanaśīlarāgiri. Antima phalitānśavu khaṇḍita satyaniṣṭhara paravāgiruttade
Surah Hud, Verse 47
قِيلَ يَٰنُوحُ ٱهۡبِطۡ بِسَلَٰمٖ مِّنَّا وَبَرَكَٰتٍ عَلَيۡكَ وَعَلَىٰٓ أُمَمٖ مِّمَّن مَّعَكَۚ وَأُمَمٞ سَنُمَتِّعُهُمۡ ثُمَّ يَمَسُّهُم مِّنَّا عَذَابٌ أَلِيمٞ
innu, ād janāṅgada kaḍege (dūtarāgi) avara sahōdara hūd bandaru. Avaru hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, allāhanannē ārādhisiri. Nimage avana horatu bēre yārū dēvarilla. Nīvu kēvala suḷḷugaḷannu racisikoṇḍiruviri
Surah Hud, Verse 48
تِلۡكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ ٱلۡغَيۡبِ نُوحِيهَآ إِلَيۡكَۖ مَا كُنتَ تَعۡلَمُهَآ أَنتَ وَلَا قَوۡمُكَ مِن قَبۡلِ هَٰذَاۖ فَٱصۡبِرۡۖ إِنَّ ٱلۡعَٰقِبَةَ لِلۡمُتَّقِينَ
Nanna janāṅgadavarē, nānu nim'moḍane yāvudē pratiphalavannu kēḷuttilla. Nanna pratiphalavu nannannu rūpisidavana baḷiyallē ide. Nīvēnu ālōcisuvudillavē
Surah Hud, Verse 49
وَإِلَىٰ عَادٍ أَخَاهُمۡ هُودٗاۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ ٱعۡبُدُواْ ٱللَّهَ مَا لَكُم مِّنۡ إِلَٰهٍ غَيۡرُهُۥٓۖ إِنۡ أَنتُمۡ إِلَّا مُفۡتَرُونَ
nanna janāṅgadavarē, nīvu nim'ma oḍeyana baḷi kṣameyannu bēḍiri mattu avana kaḍegē sampūrṇavāgi olidu biḍiri. Avanē ākāśadinda nim'ma mēle dhārāḷa maḷeyannu surisuvavanu mattu nim'ma śaktige innaṣṭu śaktiyannu sērisuvavanu. Nīvinnu aparādhigaḷāgi (satyavannu) kaḍegaṇisabēḍi
Surah Hud, Verse 50
يَٰقَوۡمِ لَآ أَسۡـَٔلُكُمۡ عَلَيۡهِ أَجۡرًاۖ إِنۡ أَجۡرِيَ إِلَّا عَلَى ٱلَّذِي فَطَرَنِيٓۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ
avaru (hūdra janāṅgadavaru) hēḷidaru; hūdarē, nīvu nam'ma baḷige spaṣṭa purāveyannēnū tandilla. Nāvēnū nim'ma mātu kēḷi nam'ma dēvarugaḷannu tyajisibiḍuvavaralla mattu nāvu nim'malli nambike iḍalārevu
Surah Hud, Verse 51
وَيَٰقَوۡمِ ٱسۡتَغۡفِرُواْ رَبَّكُمۡ ثُمَّ تُوبُوٓاْ إِلَيۡهِ يُرۡسِلِ ٱلسَّمَآءَ عَلَيۡكُم مِّدۡرَارٗا وَيَزِدۡكُمۡ قُوَّةً إِلَىٰ قُوَّتِكُمۡ وَلَا تَتَوَلَّوۡاْ مُجۡرِمِينَ
nam'ma dēvarugaḷa paiki yārō obbaru nim'ma mēle māḍiruva bahaḷa keṭṭa svarūpada māṭakke nīvu tuttāgiddīri endē nāvu hēḷuttēve. Avaru (hūd) hēḷidaru; khaṇḍitavāgiyū nānu allāhanannu sākṣiyāgisuttēne mattu nīvū sākṣigaḷāgiri – nīvu (allāhana jote) yārannellā pāludārarāgisuttiruvirō avarellarinda nānu muktanāgiddēne
Surah Hud, Verse 52
قَالُواْ يَٰهُودُ مَا جِئۡتَنَا بِبَيِّنَةٖ وَمَا نَحۡنُ بِتَارِكِيٓ ءَالِهَتِنَا عَن قَوۡلِكَ وَمَا نَحۡنُ لَكَ بِمُؤۡمِنِينَ
avana (allāhana) horatu. Nīvīga nanna virud'dha ella bageya san̄cugaḷannu hūḍiri mattu nanage svalpavū kālāvakāśavannu nīḍabēḍi
Surah Hud, Verse 53
إِن نَّقُولُ إِلَّا ٱعۡتَرَىٰكَ بَعۡضُ ءَالِهَتِنَا بِسُوٓءٖۗ قَالَ إِنِّيٓ أُشۡهِدُ ٱللَّهَ وَٱشۡهَدُوٓاْ أَنِّي بَرِيٓءٞ مِّمَّا تُشۡرِكُونَ
khaṇḍitavāgiyū nānu allāhanallē acala bharavase iṭṭiddēne. Avanē nanna oḍeyanu mattu nim'ma oḍeyanu, calisuva pratiyondu jīviya juṭṭu avana hiḍitadallē ide. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu sthiravāda sanmārgadalliddāne
Surah Hud, Verse 54
مِن دُونِهِۦۖ فَكِيدُونِي جَمِيعٗا ثُمَّ لَا تُنظِرُونِ
Nīvīga (satyavannu) kaḍegaṇisuvirādare (nimage tiḷidirali;) yāva satyadondige nannannu nim'ma kaḍege kaḷisalāgittō adannu nānu nimage talupisi biṭṭiddēne. (Īga) nanna oḍeyanu nim'ma sthānadalli bērondu janāṅgavannu (nāḍina) uttarādhikāriyāgi māḍuvanu. Avanige (allāhanige) yāva hāniyannū māḍalu nimage sādhyavāgadu. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu ellavugaḷa sanrakṣakanāgiddāne
Surah Hud, Verse 55
إِنِّي تَوَكَّلۡتُ عَلَى ٱللَّهِ رَبِّي وَرَبِّكُمۚ مَّا مِن دَآبَّةٍ إِلَّا هُوَ ءَاخِذُۢ بِنَاصِيَتِهَآۚ إِنَّ رَبِّي عَلَىٰ صِرَٰطٖ مُّسۡتَقِيمٖ
konege, nam'ma ādēśavu bandu biṭṭāga, nāvu nam'ma anugrahadinda hūdrannu mattu avara jotege, satyadalli nambike iṭṭidda janarannu rakṣisidevu mattu nāvu avarannu bhārī kaṭhiṇa śikṣeyindalū pārugoḷisidevu
Surah Hud, Verse 56
فَإِن تَوَلَّوۡاْ فَقَدۡ أَبۡلَغۡتُكُم مَّآ أُرۡسِلۡتُ بِهِۦٓ إِلَيۡكُمۡۚ وَيَسۡتَخۡلِفُ رَبِّي قَوۡمًا غَيۡرَكُمۡ وَلَا تَضُرُّونَهُۥ شَيۡـًٔاۚ إِنَّ رَبِّي عَلَىٰ كُلِّ شَيۡءٍ حَفِيظٞ
hīgiddaru ād (janāṅgadavaru). Avaru tam'ma oḍeyana vacanagaḷannu tiraskarisidaru hāgū avana dūtara ājñegaḷannu mīri naḍedaru mattu avaru pratiyobba mardaka vidrōhiyannu anusarisidaru
Surah Hud, Verse 57
وَلَمَّا جَآءَ أَمۡرُنَا نَجَّيۡنَا هُودٗا وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَعَهُۥ بِرَحۡمَةٖ مِّنَّا وَنَجَّيۡنَٰهُم مِّنۡ عَذَابٍ غَلِيظٖ
ī lōkadallū paralōkadallū śāpavannu avara bennuhattisalāyitu. Nimage tiḷidirali! Khaṇḍitavāgiyū ād janāṅgadavaru tam'ma oḍeyanannu dhikkkarisidaru. Nimage tiḷidirali! Chīmāri ide, hūdra ād janāṅgakke
Surah Hud, Verse 58
وَتِلۡكَ عَادٞۖ جَحَدُواْ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِمۡ وَعَصَوۡاْ رُسُلَهُۥ وَٱتَّبَعُوٓاْ أَمۡرَ كُلِّ جَبَّارٍ عَنِيدٖ
innu, samūd janāṅgadeḍege, (dūtarāgi) avara sahōdara sālih bandaru. Avaru hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, allāhanannu mātra ārādhisiri, nimage avana horatu bēre yārū dēvarilla. Avanē nim'mannu bhūmiyinda sr̥ṣṭisidanu mattu adaralli nim'mannu nelesidanu. Nīvu avanalli kṣameyannu bēḍiri mattu avaneduru paścāttāpa paḍiri. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu tumbā nikaṭanū spandisuvavanū āgiddāne
Surah Hud, Verse 59
وَأُتۡبِعُواْ فِي هَٰذِهِ ٱلدُّنۡيَا لَعۡنَةٗ وَيَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِۗ أَلَآ إِنَّ عَادٗا كَفَرُواْ رَبَّهُمۡۗ أَلَا بُعۡدٗا لِّعَادٖ قَوۡمِ هُودٖ
avaru (janāṅgadavaru) hēḷidaru; sāliharē, nīvu ī hinde nam'ma naḍuve nirīkṣeya kēndravāgiddiri. Idīga nam'ma tāta – muttātandiru pūjisidavugaḷannu nāvu pūjisabāradendu nīvu nam'mannu taḍeyuttiruvirā? Nīvu nam'mannu yāvudareḍege kareyuttiruvirō ā kuritu namage bhārī sanśayavide
Surah Hud, Verse 60
۞وَإِلَىٰ ثَمُودَ أَخَاهُمۡ صَٰلِحٗاۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ ٱعۡبُدُواْ ٱللَّهَ مَا لَكُم مِّنۡ إِلَٰهٍ غَيۡرُهُۥۖ هُوَ أَنشَأَكُم مِّنَ ٱلۡأَرۡضِ وَٱسۡتَعۡمَرَكُمۡ فِيهَا فَٱسۡتَغۡفِرُوهُ ثُمَّ تُوبُوٓاْ إِلَيۡهِۚ إِنَّ رَبِّي قَرِيبٞ مُّجِيبٞ
Avaru (sālih) hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nīvu (cintisi) nōḍidirā, ondu vēḷe nānu nanna oḍeyana kaḍeyinda (tōralāda) spaṣṭavāda sari dāriyalliddu, avanu tanna kaḍeyinda nanage viśēṣa anugrahavannu dayapālisiruvāga, nānu avana ājñeyannu mīrinaḍedare, allāhaninda yāru tānē nannannu rakṣisaballaru? Nīvantu nanna pālige kēvala naṣṭavannu mātra heccisuttiruviri
Surah Hud, Verse 61
قَالُواْ يَٰصَٰلِحُ قَدۡ كُنتَ فِينَا مَرۡجُوّٗا قَبۡلَ هَٰذَآۖ أَتَنۡهَىٰنَآ أَن نَّعۡبُدَ مَا يَعۡبُدُ ءَابَآؤُنَا وَإِنَّنَا لَفِي شَكّٖ مِّمَّا تَدۡعُونَآ إِلَيۡهِ مُرِيبٖ
nanna janāṅgadavarē, idu allāhana oṇṭe, idu nim'ma pālige ondu sūcaneyāgide. Allāhana bhūmiyalli mēyuttiralu idannu biṭṭubiḍiri. Yāvudē duruddēśadinda idannu muṭṭabēḍi. An'yathā bahubēganē nim'ma mēle śikṣeyu eragalide
Surah Hud, Verse 62
قَالَ يَٰقَوۡمِ أَرَءَيۡتُمۡ إِن كُنتُ عَلَىٰ بَيِّنَةٖ مِّن رَّبِّي وَءَاتَىٰنِي مِنۡهُ رَحۡمَةٗ فَمَن يَنصُرُنِي مِنَ ٱللَّهِ إِنۡ عَصَيۡتُهُۥۖ فَمَا تَزِيدُونَنِي غَيۡرَ تَخۡسِيرٖ
ādare avaru (sālihra janāṅgadavaru) adannu kondubiṭṭaru. Āga avaru (sālih) hēḷidaru; innu mūru dinagaḷa maṭṭige nīvu nim'ma manegaḷalli sukhavāgiri. Idu suḷḷāgada eccarikeyāgide
Surah Hud, Verse 63
وَيَٰقَوۡمِ هَٰذِهِۦ نَاقَةُ ٱللَّهِ لَكُمۡ ءَايَةٗۖ فَذَرُوهَا تَأۡكُلۡ فِيٓ أَرۡضِ ٱللَّهِۖ وَلَا تَمَسُّوهَا بِسُوٓءٖ فَيَأۡخُذَكُمۡ عَذَابٞ قَرِيبٞ
konege nam'ma ādēśa bandu biṭṭāga nāvu nam'ma anugrahadinda sālihrannu mattu avara jotege satyadalli nambike iṭṭidda janarannu rakṣisidevu mattu avarannu ā dinada apamānadinda kāpāḍidevu. Nim'ma oḍeyanu khaṇḍita atyanta baliṣṭhanū pracaṇḍanū āgiruvanu
Surah Hud, Verse 64
فَعَقَرُوهَا فَقَالَ تَمَتَّعُواْ فِي دَارِكُمۡ ثَلَٰثَةَ أَيَّامٖۖ ذَٰلِكَ وَعۡدٌ غَيۡرُ مَكۡذُوبٖ
atta ondu bhīkara śabdavu akramigaḷannu āvarisikoṇḍitu mattu beḷagādāga, avaru tam'ma manegaḷallē adhōmukharāgi biddukoṇḍiddaru
Surah Hud, Verse 65
فَلَمَّا جَآءَ أَمۡرُنَا نَجَّيۡنَا صَٰلِحٗا وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَعَهُۥ بِرَحۡمَةٖ مِّنَّا وَمِنۡ خِزۡيِ يَوۡمِئِذٍۚ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ ٱلۡقَوِيُّ ٱلۡعَزِيزُ
avaru alli endū vāsisiyē iralilla embantittu avara sthiti. Nimage tiḷidirali! Samūd janāṅgadavaru tam'ma oḍeyanannu dhikkarisiddaru. Nimage tiḷidirali! Dhikkāravide, samūd janāṅgadavarige
Surah Hud, Verse 66
وَأَخَذَ ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ ٱلصَّيۡحَةُ فَأَصۡبَحُواْ فِي دِيَٰرِهِمۡ جَٰثِمِينَ
nam'ma dūtaru (malakgaḷu) śubhavārteyondige, ibrāhīmra baḷige bandaru. Avaru salām (śānti) endaru. Avaru (ibrāhīmaru) ‘salām’ endu hēḷidaru mattu taḍamāḍade, hurida ondu karuvannu tandaru
Surah Hud, Verse 67
كَأَن لَّمۡ يَغۡنَوۡاْ فِيهَآۗ أَلَآ إِنَّ ثَمُودَاْ كَفَرُواْ رَبَّهُمۡۗ أَلَا بُعۡدٗا لِّثَمُودَ
Ādare avara (atithigaḷa) kaigaḷu adara (āhārada) kaḍege talupadiruvudannu kaṇḍāga avaru (ibrāhīmaru) avara kuritu gābarigoṇḍaru mattu bhītarādaru. Āga avaru (atithigaḷu) hēḷidaru; an̄jabēḍi. Nijavāgi, nam'mannu lūtra janāṅgadeḍege kaḷisalāgide
Surah Hud, Verse 68
وَلَقَدۡ جَآءَتۡ رُسُلُنَآ إِبۡرَٰهِيمَ بِٱلۡبُشۡرَىٰ قَالُواْ سَلَٰمٗاۖ قَالَ سَلَٰمٞۖ فَمَا لَبِثَ أَن جَآءَ بِعِجۡلٍ حَنِيذٖ
āga avara (ibrāhīmara) patniyu nintiddaru mattu nakku biṭṭaru. Nāvu ākege ishākra (jananada) hāgū ishākra pīḷigeyinda yākūbra (jananada) śubhavārte nīḍidevu
Surah Hud, Verse 69
فَلَمَّا رَءَآ أَيۡدِيَهُمۡ لَا تَصِلُ إِلَيۡهِ نَكِرَهُمۡ وَأَوۡجَسَ مِنۡهُمۡ خِيفَةٗۚ قَالُواْ لَا تَخَفۡ إِنَّآ أُرۡسِلۡنَآ إِلَىٰ قَوۡمِ لُوطٖ
āke hēḷidaru; ayyō! Nanage magu huṭṭalideyē? Nānantu mudukiyāgiddēne mattu ī nanna patiyū mudukarāgiddāre. Idu accariya viṣayavē sari
Surah Hud, Verse 70
وَٱمۡرَأَتُهُۥ قَآئِمَةٞ فَضَحِكَتۡ فَبَشَّرۡنَٰهَا بِإِسۡحَٰقَ وَمِن وَرَآءِ إِسۡحَٰقَ يَعۡقُوبَ
avaru hēḷidaru; nīvēnu allāhana ādēśada kuritu accari paḍuttiruvirā? Maneyavarē, allāhana anugraha hāgū samr̥d'dhigaḷu nim'ma mēlive. Khaṇḍitavāgiyū avanu hogaḷikege ar'ha hāgū gauravānvitanāgiddāne
Surah Hud, Verse 71
قَالَتۡ يَٰوَيۡلَتَىٰٓ ءَأَلِدُ وَأَنَا۠ عَجُوزٞ وَهَٰذَا بَعۡلِي شَيۡخًاۖ إِنَّ هَٰذَا لَشَيۡءٌ عَجِيبٞ
hīge, ibrāhīmara ātaṅkavu tolagi, śubhavārteyu avarige sikkāga avaru lūtra janāṅgada kuritu nam'moḍane vādisatoḍagidaru
Surah Hud, Verse 72
قَالُوٓاْ أَتَعۡجَبِينَ مِنۡ أَمۡرِ ٱللَّهِۖ رَحۡمَتُ ٱللَّهِ وَبَرَكَٰتُهُۥ عَلَيۡكُمۡ أَهۡلَ ٱلۡبَيۡتِۚ إِنَّهُۥ حَمِيدٞ مَّجِيدٞ
khaṇḍitavāgiyū ibrāhīmaru tumbā sanyami, mr̥du manas'sinavaru mattu sadā nam'matta olavu uḷḷavarāgiddaru
Surah Hud, Verse 73
فَلَمَّا ذَهَبَ عَنۡ إِبۡرَٰهِيمَ ٱلرَّوۡعُ وَجَآءَتۡهُ ٱلۡبُشۡرَىٰ يُجَٰدِلُنَا فِي قَوۡمِ لُوطٍ
(avaroḍane hēḷalāyitu;) ibrāhīmarē, nīvu idannu biṭṭubiḍi. Nim'ma oḍeyana ādēśavu khaṇḍita bandu biṭṭide. Hindegeyalāgada śikṣeyu avara (lūtra janāṅgada) mēle banderaguvudu khacitavāgide
Surah Hud, Verse 74
إِنَّ إِبۡرَٰهِيمَ لَحَلِيمٌ أَوَّـٰهٞ مُّنِيبٞ
nam'ma dūtaru lūtra baḷige bandāga avarindāgi avaru (lūtaru) cintegīḍādaru mattu avara manas'su duḥkhitavāgittu. Avaru ‘‘idu bhārī kaṭhiṇa dinavāgide’’ endaru
Surah Hud, Verse 75
يَـٰٓإِبۡرَٰهِيمُ أَعۡرِضۡ عَنۡ هَٰذَآۖ إِنَّهُۥ قَدۡ جَآءَ أَمۡرُ رَبِّكَۖ وَإِنَّهُمۡ ءَاتِيهِمۡ عَذَابٌ غَيۡرُ مَرۡدُودٖ
avara janāṅgadavaru avara baḷige dhāvisi bandaru. Avaru ī hinde pāpa kāryagaḷalli toḍagiddaru. Avaru (lūt) hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, ivaru nanna putriyaru. Nim'ma pālige ivaru heccu pāvanarāgiddāre. Nīvu allāhanige an̄jiri mattu nanna atithigaḷa naḍuve nannannu apamānisabēḍi. Nim'malli cāritrya sari iruva obba puruṣanū illavē
Surah Hud, Verse 76
وَلَمَّا جَآءَتۡ رُسُلُنَا لُوطٗا سِيٓءَ بِهِمۡ وَضَاقَ بِهِمۡ ذَرۡعٗا وَقَالَ هَٰذَا يَوۡمٌ عَصِيبٞ
Avaru hēḷidaru; nim'ma putriyara mēle namage yāva hakkū illavembudu nimage tiḷidide mattu nāvu bayasuvudu ēnannu embudu kūḍā nimage khaṇḍita tiḷidide
Surah Hud, Verse 77
وَجَآءَهُۥ قَوۡمُهُۥ يُهۡرَعُونَ إِلَيۡهِ وَمِن قَبۡلُ كَانُواْ يَعۡمَلُونَ ٱلسَّيِّـَٔاتِۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ هَـٰٓؤُلَآءِ بَنَاتِي هُنَّ أَطۡهَرُ لَكُمۡۖ فَٱتَّقُواْ ٱللَّهَ وَلَا تُخۡزُونِ فِي ضَيۡفِيٓۖ أَلَيۡسَ مِنكُمۡ رَجُلٞ رَّشِيدٞ
avaru (lūt) hēḷidaru; nanage nim'ma mēle prābalya iddiddare cennāgiruttittu athavā ondu bhadra sthaḷadalli nānu āśraya paḍeyabēkittu
Surah Hud, Verse 78
قَالُواْ لَقَدۡ عَلِمۡتَ مَا لَنَا فِي بَنَاتِكَ مِنۡ حَقّٖ وَإِنَّكَ لَتَعۡلَمُ مَا نُرِيدُ
avaru (atithigaḷu) hēḷidaru; lūtarē, nāvu nim'ma oḍeyana dūtaru. Avaru (dhikkārigaḷu) nim'mannu taluparāraru. Nīvīga rātriya ondu bhāgadalli, nim'ma maneyavarondige horaṭu biḍiri – nim'ma patniya horatu nim'malli obbarū hindirugi nōḍabāradu. Avarige (dhikkārigaḷige) sambhavisiddellavū khaṇḍita ākegū sambhavisuvudu. Avarige (dhikkārigaḷa vināśakke) mun̄jāneya samayavu niścitavāgide. Mun̄jāne ēnu samīpavillavē
Surah Hud, Verse 79
قَالَ لَوۡ أَنَّ لِي بِكُمۡ قُوَّةً أَوۡ ءَاوِيٓ إِلَىٰ رُكۡنٖ شَدِيدٖ
konege nam'ma ādēśavu bandu biṭṭāga nāvu adannu (ā nāḍannu) buḍamēlugoḷisi biṭṭevu mattu adara mēle benda kallina haraḷugaḷa maḷeyannu nirantara surisidevu. 83. Avugaḷannu nim'ma oḍeyana baḷi gurutisalāgittu mattu adu (ā pradēśavu) akramigaḷinda dūravēnilla
Surah Hud, Verse 80
قَالُواْ يَٰلُوطُ إِنَّا رُسُلُ رَبِّكَ لَن يَصِلُوٓاْ إِلَيۡكَۖ فَأَسۡرِ بِأَهۡلِكَ بِقِطۡعٖ مِّنَ ٱلَّيۡلِ وَلَا يَلۡتَفِتۡ مِنكُمۡ أَحَدٌ إِلَّا ٱمۡرَأَتَكَۖ إِنَّهُۥ مُصِيبُهَا مَآ أَصَابَهُمۡۚ إِنَّ مَوۡعِدَهُمُ ٱلصُّبۡحُۚ أَلَيۡسَ ٱلصُّبۡحُ بِقَرِيبٖ
munde madyanna kaḍege avara sahōdara śu'aibrannu kaḷisalāyitu. Avaru hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nīvu allāhanannē pūjisiri. Nimage avana horatu bēre dēvarilla. Nīvu aḷate, tūkadalli kaḍita māḍabēḍi. Sadya nīvu sukhadalliruvudannu nānu khaṇḍita kāṇuttiddēne. Ādare sampūrṇavāgi āvarisi biḍuva dinavondara śikṣeyu nim'ma mēle banderaguva bhaya nanagide
Surah Hud, Verse 81
فَلَمَّا جَآءَ أَمۡرُنَا جَعَلۡنَا عَٰلِيَهَا سَافِلَهَا وَأَمۡطَرۡنَا عَلَيۡهَا حِجَارَةٗ مِّن سِجِّيلٖ مَّنضُودٖ
nanna janāṅgadavarē, nīvu n'yāyōcitavāgi aḷeyiri mattu tūgiri. Nīvendū janarige avara vastugaḷannu kaḍitagoḷisi koḍabēḍi mattu nīvu bhūmiyalli aśānti haraḍuttā aleyabēḍi
Surah Hud, Verse 82
مُّسَوَّمَةً عِندَ رَبِّكَۖ وَمَا هِيَ مِنَ ٱلظَّـٰلِمِينَ بِبَعِيدٖ
nīvu nijakkū nambike uḷḷavarāgiddare, allāhanu ēnannu uḷisikoḍuttānō aduvē nim'ma pālige uttamavāgide. Nānu nim'ma mēlina kāvalugāranēnū alla
Surah Hud, Verse 83
۞وَإِلَىٰ مَدۡيَنَ أَخَاهُمۡ شُعَيۡبٗاۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ ٱعۡبُدُواْ ٱللَّهَ مَا لَكُم مِّنۡ إِلَٰهٍ غَيۡرُهُۥۖ وَلَا تَنقُصُواْ ٱلۡمِكۡيَالَ وَٱلۡمِيزَانَۖ إِنِّيٓ أَرَىٰكُم بِخَيۡرٖ وَإِنِّيٓ أَخَافُ عَلَيۡكُمۡ عَذَابَ يَوۡمٖ مُّحِيطٖ
Avaru (janāṅgadavaru) hēḷidaru; śu'aibarē, nam'ma tāta muttātandiru pūjisuttidda dēvarugaḷannu nāvu biṭṭu biḍabēkendu hāgū svataḥ nam'ma sampattina viṣayadalli nāvu nam'miccheyante vartisabāradu endu nim'ma namājh nimage ādēśisuttideyē? Nīvu bhārī bud'dhivantarū, dārśanikarū āgibiṭṭiddīri
Surah Hud, Verse 84
وَيَٰقَوۡمِ أَوۡفُواْ ٱلۡمِكۡيَالَ وَٱلۡمِيزَانَ بِٱلۡقِسۡطِۖ وَلَا تَبۡخَسُواْ ٱلنَّاسَ أَشۡيَآءَهُمۡ وَلَا تَعۡثَوۡاْ فِي ٱلۡأَرۡضِ مُفۡسِدِينَ
avaru hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nīvu nōḍuttiruvirā? Nānantu nanna oḍeyana kaḍeyinda (bandiruva) spaṣṭa purāveyannu anusarisuttiddēne. Avanu tanna kaḍeyinda nanage uttama āhāravannu nīḍiddāne. Nānu yāvudarinda nim'mannu taḍeyuttiruvenō adannu svataḥ ullaṅghisuva irāde nanagilla. Nānantu, nanage sādhyaviruvaṣṭu maṭṭige sudhāraṇeyannaṣṭē bayasuttēne. Innu, nanage nanna bhāgyavannu nīḍuvavanu allāhana horatu bēre yārū illa. Nānu avanallē bharavase iṭṭiddēne mattu nānu avana kaḍegē maraḷuttēne
Surah Hud, Verse 85
بَقِيَّتُ ٱللَّهِ خَيۡرٞ لَّكُمۡ إِن كُنتُم مُّؤۡمِنِينَۚ وَمَآ أَنَا۠ عَلَيۡكُم بِحَفِيظٖ
nanna janāṅgadavarē, nanna mēlina hagetanavu, nūhra janāṅga athavā hūdra janāṅga athavā sālihra janāṅgadavara mēle banderagidantaha śikṣeyu nim'ma mēle banderaguvudakke kāraṇavāguvantaha kelasagaḷannu nim'minda māḍisadirali. Lūtra janāṅgavantū nim'minda heccu dūravēnilla
Surah Hud, Verse 86
قَالُواْ يَٰشُعَيۡبُ أَصَلَوٰتُكَ تَأۡمُرُكَ أَن نَّتۡرُكَ مَا يَعۡبُدُ ءَابَآؤُنَآ أَوۡ أَن نَّفۡعَلَ فِيٓ أَمۡوَٰلِنَا مَا نَشَـٰٓؤُاْۖ إِنَّكَ لَأَنتَ ٱلۡحَلِيمُ ٱلرَّشِيدُ
nīvu nim'ma oḍeyanalli kṣame bēḍiri mattu avana kaḍege oliyiri. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu tumbā karuṇāḷu hāgū prītisuvavanāgiddāne
Surah Hud, Verse 87
قَالَ يَٰقَوۡمِ أَرَءَيۡتُمۡ إِن كُنتُ عَلَىٰ بَيِّنَةٖ مِّن رَّبِّي وَرَزَقَنِي مِنۡهُ رِزۡقًا حَسَنٗاۚ وَمَآ أُرِيدُ أَنۡ أُخَالِفَكُمۡ إِلَىٰ مَآ أَنۡهَىٰكُمۡ عَنۡهُۚ إِنۡ أُرِيدُ إِلَّا ٱلۡإِصۡلَٰحَ مَا ٱسۡتَطَعۡتُۚ وَمَا تَوۡفِيقِيٓ إِلَّا بِٱللَّهِۚ عَلَيۡهِ تَوَكَّلۡتُ وَإِلَيۡهِ أُنِيبُ
avaru (janāṅgadavaru) hēḷidaru; śu'aibarē, nīvu hēḷuva heccina viṣayagaḷu namage arthavāguvudilla. Nāvu nim'mannu nam'ma naḍuvina tīrā durbala vyaktiyāgi kāṇuttiddēve. Nim'ma manetanada mulāje illadiruttiddare nāvu nim'ma mēle kalleseyuttiddevu. Nīvu nam'ma mēle yāvudē prābalya uḷḷavaralla
Surah Hud, Verse 88
وَيَٰقَوۡمِ لَا يَجۡرِمَنَّكُمۡ شِقَاقِيٓ أَن يُصِيبَكُم مِّثۡلُ مَآ أَصَابَ قَوۡمَ نُوحٍ أَوۡ قَوۡمَ هُودٍ أَوۡ قَوۡمَ صَٰلِحٖۚ وَمَا قَوۡمُ لُوطٖ مِّنكُم بِبَعِيدٖ
Avaru (śu'aib) hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nanna manetanavēnu nim'ma pālige allāhaniginta heccu baliṣṭha vāgideyē? Nijavāgi nīvu avanannu (allāhanannu) nim'ma benna hinde hāki nirlakṣisi biṭṭiruviri. Khaṇḍitavāgiyū nanna oḍeyanu nīvu māḍuttiruva ellavannu āvarisikoṇḍiddāne
Surah Hud, Verse 89
وَٱسۡتَغۡفِرُواْ رَبَّكُمۡ ثُمَّ تُوبُوٓاْ إِلَيۡهِۚ إِنَّ رَبِّي رَحِيمٞ وَدُودٞ
nanna janāṅgadavarē, nim'ma neleyalli nīvu sakriyarāgiri, nānū sakriyanāgiruttēne. Apamānakāri śikṣeyu yāra mēle banderagalide mattu suḷḷugāra yāru embudu nimage śīghravē tiḷiyalide. Nīvu kāyiri, nim'ma jote nānū kāyuttēne
Surah Hud, Verse 90
قَالُواْ يَٰشُعَيۡبُ مَا نَفۡقَهُ كَثِيرٗا مِّمَّا تَقُولُ وَإِنَّا لَنَرَىٰكَ فِينَا ضَعِيفٗاۖ وَلَوۡلَا رَهۡطُكَ لَرَجَمۡنَٰكَۖ وَمَآ أَنتَ عَلَيۡنَا بِعَزِيزٖ
konege nam'ma ādēśavu bandu biṭṭāga, nāvu śu'aibarannu hāgū avara jote satyadalli nambike iṭṭidda janarannu nam'ma viśēṣa anugrahadinda rakṣisidevu. Akramigaḷannu ondu bhīkara śabdavu āvarisikoṇḍitu mattu avara pālige beḷagādāga avaru tam'ma manegaḷallē adhōmukharāgi biddukoṇḍiddaru
Surah Hud, Verse 91
قَالَ يَٰقَوۡمِ أَرَهۡطِيٓ أَعَزُّ عَلَيۡكُم مِّنَ ٱللَّهِ وَٱتَّخَذۡتُمُوهُ وَرَآءَكُمۡ ظِهۡرِيًّاۖ إِنَّ رَبِّي بِمَا تَعۡمَلُونَ مُحِيطٞ
avaru alli endū vāsisiyē iralilla embantittu avara sthiti. Nimage tiḷidirali! Samūdaru śāpagrastarādante madyanaru śāpagrastarādaru
Surah Hud, Verse 92
وَيَٰقَوۡمِ ٱعۡمَلُواْ عَلَىٰ مَكَانَتِكُمۡ إِنِّي عَٰمِلٞۖ سَوۡفَ تَعۡلَمُونَ مَن يَأۡتِيهِ عَذَابٞ يُخۡزِيهِ وَمَنۡ هُوَ كَٰذِبٞۖ وَٱرۡتَقِبُوٓاْ إِنِّي مَعَكُمۡ رَقِيبٞ
mattu nāvu nam'ma vacanagaḷondige hāgū spaṣṭa purāveyondige mūsārannu kaḷisidevu
Surah Hud, Verse 93
وَلَمَّا جَآءَ أَمۡرُنَا نَجَّيۡنَا شُعَيۡبٗا وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَعَهُۥ بِرَحۡمَةٖ مِّنَّا وَأَخَذَتِ ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ ٱلصَّيۡحَةُ فَأَصۡبَحُواْ فِي دِيَٰرِهِمۡ جَٰثِمِينَ
phiraun mattu avana saradārara kaḍege. Avaru phiraunna ādēśavannē pālisuttiddaru. Innu phir'aunana ādēśavu nēravādudāgiralilla
Surah Hud, Verse 94
كَأَن لَّمۡ يَغۡنَوۡاْ فِيهَآۗ أَلَا بُعۡدٗا لِّمَدۡيَنَ كَمَا بَعِدَتۡ ثَمُودُ
punarut'thāna dina avanu tanna janāṅgadavariginta mundiruvanu mattu avanē avarannu narakada beṅkige iḷisuvanu – bahaḷa keṭṭadāgiruvudu, iḷiyuva ā sthaḷa
Surah Hud, Verse 95
وَلَقَدۡ أَرۡسَلۡنَا مُوسَىٰ بِـَٔايَٰتِنَا وَسُلۡطَٰنٖ مُّبِينٍ
ī lōkadallū śāpavannu avara bennu hattisalāgittu. Innu paralōkadalli avarige siguva bahumānavu tīrā keṭṭadāgiruvudu
Surah Hud, Verse 96
إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ وَمَلَإِيْهِۦ فَٱتَّبَعُوٓاْ أَمۡرَ فِرۡعَوۡنَۖ وَمَآ أَمۡرُ فِرۡعَوۡنَ بِرَشِيدٖ
(dūtarē,) ī rīti nāvu nimage kelavu nāḍugaḷa samācāravannu kēḷisuttiddēve. Ā paiki kelavu nāḍugaḷu indigū ive mattu kelavu nirmūlavāgive
Surah Hud, Verse 97
يَقۡدُمُ قَوۡمَهُۥ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَأَوۡرَدَهُمُ ٱلنَّارَۖ وَبِئۡسَ ٱلۡوِرۡدُ ٱلۡمَوۡرُودُ
Avara (nāśavāda janāṅgagaḷa) mēle nāvu akrama vesagalilla. Svataḥ avarē tam'ma mēle akrama vesagikoṇḍaru. Konege nim'ma oḍeyana ādēśavu bandu biṭṭāga, avaru allāhanannu biṭṭu kūgi prārthisuttidda dēvarugaḷu yārū avara yāva kelasakkū baralilla. Avaru (ā dēvarugaḷu) avara pālige, vināśada horatu bērēnannū heccisalilla
Surah Hud, Verse 98
وَأُتۡبِعُواْ فِي هَٰذِهِۦ لَعۡنَةٗ وَيَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِۚ بِئۡسَ ٱلرِّفۡدُ ٱلۡمَرۡفُودُ
hīgiruttade, yāvudē nāḍinavaru akramadalli niratarādāga, avarannu hiḍiyuva nim'ma oḍeyana hiḍita. Khaṇḍitavāgiyū avana hiḍitavu tumbā yātanāmayavū kaṭhōravū āgiruttade
Surah Hud, Verse 99
ذَٰلِكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ ٱلۡقُرَىٰ نَقُصُّهُۥ عَلَيۡكَۖ مِنۡهَا قَآئِمٞ وَحَصِيدٞ
paralōkada śikṣeya bhaya uḷḷavanige idaralli khaṇḍita pāṭhavide. Adu, ella mānavarū ondeḍe sēruva dinavāgiruvudu mattu adu (pratiyobbara pālige) hājariya dinavāgiruvudu
Surah Hud, Verse 100
وَمَا ظَلَمۡنَٰهُمۡ وَلَٰكِن ظَلَمُوٓاْ أَنفُسَهُمۡۖ فَمَآ أَغۡنَتۡ عَنۡهُمۡ ءَالِهَتُهُمُ ٱلَّتِي يَدۡعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ مِن شَيۡءٖ لَّمَّا جَآءَ أَمۡرُ رَبِّكَۖ وَمَا زَادُوهُمۡ غَيۡرَ تَتۡبِيبٖ
nāvu adannu ondu nirdiṣṭa avadhigāgi mātra mundūḍiruvevu
Surah Hud, Verse 101
وَكَذَٰلِكَ أَخۡذُ رَبِّكَ إِذَآ أَخَذَ ٱلۡقُرَىٰ وَهِيَ ظَٰلِمَةٌۚ إِنَّ أَخۡذَهُۥٓ أَلِيمٞ شَدِيدٌ
adu bandu biḍuva dina, avana anumati illade yārigū mātanāḍalikkāgadu. Avaralli kelavaru tīrā bhāgyahīnarāgiruvaru mattu kelavaru tumbā bhāgyaśāligaḷāgiruvaru
Surah Hud, Verse 102
إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَةٗ لِّمَنۡ خَافَ عَذَابَ ٱلۡأٓخِرَةِۚ ذَٰلِكَ يَوۡمٞ مَّجۡمُوعٞ لَّهُ ٱلنَّاسُ وَذَٰلِكَ يَوۡمٞ مَّشۡهُودٞ
bhāgyahīnaru narakāgniyalliruvaru mattu alli avara pālige cīrāṭa hāgū abbara mātra iruvudu
Surah Hud, Verse 103
وَمَا نُؤَخِّرُهُۥٓ إِلَّا لِأَجَلٖ مَّعۡدُودٖ
avaru, ākāśagaḷu mattu bhūmiyu iruva tanaka adaralli sadākāla iruvaru – nim'ma oḍeyanu icchisiddara horatu. Khaṇḍitavāgiyū nim'ma oḍeyanu tānicchisiddannu māḍiyē biḍuttāne
Surah Hud, Verse 104
يَوۡمَ يَأۡتِ لَا تَكَلَّمُ نَفۡسٌ إِلَّا بِإِذۡنِهِۦۚ فَمِنۡهُمۡ شَقِيّٞ وَسَعِيدٞ
innu, bhāgyaśāligaḷu svargadalliruvaru. Avaru ākāśagaḷu mattu bhūmiyu iruva tanaka adaralli sadākāla iruvaru – nim'ma oḍeyanu icchisiddara horatu. Adu endū konegāṇada koḍuge
Surah Hud, Verse 105
فَأَمَّا ٱلَّذِينَ شَقُواْ فَفِي ٱلنَّارِ لَهُمۡ فِيهَا زَفِيرٞ وَشَهِيقٌ
avaru (dhikkārigaḷu) pūjisuvavugaḷa kuritu nīvu sanśaya tāḷabēḍi. Avaru ī hinde tam'ma tande – tātandiru pūjisidanteyē pūjisuttiddāre. Nāvu khaṇḍita avara pālannu kaḍitagoḷisade avarige (avara kr̥tyada) pūrṇa pratiphala nīḍaliddēve
Surah Hud, Verse 106
خَٰلِدِينَ فِيهَا مَا دَامَتِ ٱلسَّمَٰوَٰتُ وَٱلۡأَرۡضُ إِلَّا مَا شَآءَ رَبُّكَۚ إِنَّ رَبَّكَ فَعَّالٞ لِّمَا يُرِيدُ
Nāvu mūsārige granthavannu nīḍiddevu. Adaralli bhinnate tōralāyitu. Nim'ma oḍeyana kaḍeyinda ondu viṣavu modalē nigadiyāgade iddiddare, avara naḍuve tīrpu nīḍi biḍalāguttittu. Ādare avaru ī kuritu bhārī sanśayadalliddāre
Surah Hud, Verse 107
۞وَأَمَّا ٱلَّذِينَ سُعِدُواْ فَفِي ٱلۡجَنَّةِ خَٰلِدِينَ فِيهَا مَا دَامَتِ ٱلسَّمَٰوَٰتُ وَٱلۡأَرۡضُ إِلَّا مَا شَآءَ رَبُّكَۖ عَطَآءً غَيۡرَ مَجۡذُوذٖ
nim'ma oḍeyanu avaralli pratiyobbarigū avara karmagaḷa pūrṇa pratiphalavannu nīḍuvanu. Khaṇḍitavāgiyū avaru māḍuttiruva ella karmagaḷa arivu avanigide
Surah Hud, Verse 108
فَلَا تَكُ فِي مِرۡيَةٖ مِّمَّا يَعۡبُدُ هَـٰٓؤُلَآءِۚ مَا يَعۡبُدُونَ إِلَّا كَمَا يَعۡبُدُ ءَابَآؤُهُم مِّن قَبۡلُۚ وَإِنَّا لَمُوَفُّوهُمۡ نَصِيبَهُمۡ غَيۡرَ مَنقُوصٖ
idīga nīvu mattu nim'ma jote paścāttāpa paṭṭavaru, nimage ādēśisalāgiruvante sthiravāgi nilliri mattu vidrōhavesagabēḍi. Khaṇḍitavāgiyū nīvu māḍuttiruva ellavannu avanu nōḍuttiddāne
Surah Hud, Verse 109
وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَى ٱلۡكِتَٰبَ فَٱخۡتُلِفَ فِيهِۚ وَلَوۡلَا كَلِمَةٞ سَبَقَتۡ مِن رَّبِّكَ لَقُضِيَ بَيۡنَهُمۡۚ وَإِنَّهُمۡ لَفِي شَكّٖ مِّنۡهُ مُرِيبٖ
akramavesagidavara kaḍege nīvu vālabēḍi, (an'yathā) beṅkiyu nimage tagaluvudu mattu nimage allāhana horatu bērārū pōṣakaru sigalāraru, nimage sahāyavū sigadu
Surah Hud, Verse 110
وَإِنَّ كُلّٗا لَّمَّا لَيُوَفِّيَنَّهُمۡ رَبُّكَ أَعۡمَٰلَهُمۡۚ إِنَّهُۥ بِمَا يَعۡمَلُونَ خَبِيرٞ
nīvu hagalina eraḍu konegaḷalli (mun̄jāne hāgū san̄je) mattu rātriya ondu bhāgadalli namājhannu pālisiri. Khaṇḍitavāgiyū oḷitugaḷu – keḍukugaḷannu tolagisuttave. Idu upadēśa svīkarisuvavarigāgi iruva upadēśavāgide
Surah Hud, Verse 111
فَٱسۡتَقِمۡ كَمَآ أُمِرۡتَ وَمَن تَابَ مَعَكَ وَلَا تَطۡغَوۡاْۚ إِنَّهُۥ بِمَا تَعۡمَلُونَ بَصِيرٞ
nīvu sahanaśīlarāgiri. Allāhanu satkarmigaḷa pratiphalavannu khaṇḍita vyarthagoḷisuvudilla
Surah Hud, Verse 112
وَلَا تَرۡكَنُوٓاْ إِلَى ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ فَتَمَسَّكُمُ ٱلنَّارُ وَمَا لَكُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ مِنۡ أَوۡلِيَآءَ ثُمَّ لَا تُنصَرُونَ
nim'ma hindina janāṅgagaḷalli, bhūmiyalli aśāntiyannu mereyadante janarannu taḍeyuva sajjanaru (doḍḍa saṅkhyeyalli) irabēkittu. Ādare antaha kēvala kelavaru mātra iddaru. Nāvu avarannu avarinda (duṣṭarinda) rakṣisidevu. Akramigaḷu tamage nīḍalāgidda sukha bhōgagaḷa hindeyē biddiddaru. Avaru aparādhigaḷāgiddaru
Surah Hud, Verse 113
وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ طَرَفَيِ ٱلنَّهَارِ وَزُلَفٗا مِّنَ ٱلَّيۡلِۚ إِنَّ ٱلۡحَسَنَٰتِ يُذۡهِبۡنَ ٱلسَّيِّـَٔاتِۚ ذَٰلِكَ ذِكۡرَىٰ لِلذَّـٰكِرِينَ
innu, ondu nāḍina janaru sudhārakarāgiruvāga, nim'ma oḍeyanu an'yāyavāgi antaha nāḍannu nāśamāḍuvavanalla
Surah Hud, Verse 114
وَٱصۡبِرۡ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ
nim'ma oḍeyanu bayasiddare, ella mānavarannū ondē samudāyavāgisi biḍuttiddanu. Avarantu (satyada virud'dha) sadā bhinnate tāḷuttalē iruttāre –
Surah Hud, Verse 115
فَلَوۡلَا كَانَ مِنَ ٱلۡقُرُونِ مِن قَبۡلِكُمۡ أُوْلُواْ بَقِيَّةٖ يَنۡهَوۡنَ عَنِ ٱلۡفَسَادِ فِي ٱلۡأَرۡضِ إِلَّا قَلِيلٗا مِّمَّنۡ أَنجَيۡنَا مِنۡهُمۡۗ وَٱتَّبَعَ ٱلَّذِينَ ظَلَمُواْ مَآ أُتۡرِفُواْ فِيهِ وَكَانُواْ مُجۡرِمِينَ
– Nim'ma oḍeyanu karuṇe tōridavara horatu. Idakkāgiyē avarannu sr̥ṣṭilāgide – nānu jinngaḷannu mattu mānavarannu oṭṭu sērisi avarinda narakavannu tumbaliddēne emba nim'ma oḍeyana mātu pūrṇavāgabēkāgide
Surah Hud, Verse 116
وَمَا كَانَ رَبُّكَ لِيُهۡلِكَ ٱلۡقُرَىٰ بِظُلۡمٖ وَأَهۡلُهَا مُصۡلِحُونَ
(ī rīti) nāvu nim'ma manas'sina sthirategāgi (gatakālada) dūtara vr̥ttāntagaḷannellā nimage kēḷisuttiddēve mattu ī mūlaka nim'ma baḷige satyavu bandide. Idu viśvāsigaḷa pālige upadēśa hāgū bōdhaneyāgide
Surah Hud, Verse 117
وَلَوۡ شَآءَ رَبُّكَ لَجَعَلَ ٱلنَّاسَ أُمَّةٗ وَٰحِدَةٗۖ وَلَا يَزَالُونَ مُخۡتَلِفِينَ
(satyavannu) nambada janaroḍane nīvu hēḷiri; nīvu nim'ma sthānadalli sakriyarāgiri, nāvū sakriyarāgiruvevu
Surah Hud, Verse 118
إِلَّا مَن رَّحِمَ رَبُّكَۚ وَلِذَٰلِكَ خَلَقَهُمۡۗ وَتَمَّتۡ كَلِمَةُ رَبِّكَ لَأَمۡلَأَنَّ جَهَنَّمَ مِنَ ٱلۡجِنَّةِ وَٱلنَّاسِ أَجۡمَعِينَ
ā baḷika nīvu kāyiri, nāvū kāyuttiruvevu
Surah Hud, Verse 119
وَكُلّٗا نَّقُصُّ عَلَيۡكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ ٱلرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِۦ فُؤَادَكَۚ وَجَآءَكَ فِي هَٰذِهِ ٱلۡحَقُّ وَمَوۡعِظَةٞ وَذِكۡرَىٰ لِلۡمُؤۡمِنِينَ
ākāśagaḷa mattu bhūmiya ella guṭṭugaḷu allāhana baḷiyallive. Konege ella viṣayagaḷū avana kaḍegē maraḷalive. Nīvu avanannē pūjisiri mattu avanallē bharavase iḍiri. Nīvēnu māḍuttiruvirō ā kuritu avanu ajñanāgilla
Surah Hud, Verse 120
وَقُل لِّلَّذِينَ لَا يُؤۡمِنُونَ ٱعۡمَلُواْ عَلَىٰ مَكَانَتِكُمۡ إِنَّا عَٰمِلُونَ
aliph lām rā. Ivu spaṣṭavāgiruva granthada vacanagaḷu
Surah Hud, Verse 121
وَٱنتَظِرُوٓاْ إِنَّا مُنتَظِرُونَ
nīvu arthayisabēkendu nāvu idannu arabī bhāṣeya kurān āgi iḷisiruvevu
Surah Hud, Verse 122
وَلِلَّهِ غَيۡبُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَإِلَيۡهِ يُرۡجَعُ ٱلۡأَمۡرُ كُلُّهُۥ فَٱعۡبُدۡهُ وَتَوَكَّلۡ عَلَيۡهِۚ وَمَا رَبُّكَ بِغَٰفِلٍ عَمَّا تَعۡمَلُونَ
(dūtarē,) nāvē nimage divyavāṇiya mūlaka ī kurānannu kaḷisiddu, nāvē ī mūlaka nimage atyuttama vr̥ttāntavannu kēḷisuttiruvevu. Ī hinde nīvu ajñarāgiddiri
Surah Hud, Verse 123