Surah Maryam - Kannada Translation by Abdussalam Puthige
كٓهيعٓصٓ
avaru hēḷidaru; nannoḍeyā, nanna mūḷegaḷellā ṭoḷḷāgive. Vr̥d'dhāpyadindāgi nanna taleyellā haṇṇāgide. (Ādarū) nannoḍeyā, ninnannu prārthisi nānendū nirāśanāgilla
Surah Maryam, Verse 1
ذِكۡرُ رَحۡمَتِ رَبِّكَ عَبۡدَهُۥ زَكَرِيَّآ
nanna baḷika nanna bandhugaḷa kuritu nanage āśaṅke ide. Nanna patni ban̄je. Nīnu ninna kaḍeyinda nanage obba uttarādhikāriyannu nīḍu
Surah Maryam, Verse 2
إِذۡ نَادَىٰ رَبَّهُۥ نِدَآءً خَفِيّٗا
Avanu nanna uttarādhikāriyū yākūbara santatiya uttarādhikāriyū āgirabēku mattu nannoḍeyā, avanannu nīnu ninna prīti pātranāgi māḍu
Surah Maryam, Verse 3
قَالَ رَبِّ إِنِّي وَهَنَ ٱلۡعَظۡمُ مِنِّي وَٱشۡتَعَلَ ٱلرَّأۡسُ شَيۡبٗا وَلَمۡ أَكُنۢ بِدُعَآئِكَ رَبِّ شَقِيّٗا
(allāhanu hēḷidanu;) ō jhakariyya! Idō nāvu nimage obba putrana śubhavārte nīḍuttēve. Ātana hesaru yahyā endāgiruvudu. Nāvu ī hinde yārigū antaha hesariṭṭilla
Surah Maryam, Verse 4
وَإِنِّي خِفۡتُ ٱلۡمَوَٰلِيَ مِن وَرَآءِي وَكَانَتِ ٱمۡرَأَتِي عَاقِرٗا فَهَبۡ لِي مِن لَّدُنكَ وَلِيّٗا
avaru hēḷidaru; nanage putranāguvudādarū hēge? Nanna patni ban̄jeyāgiddāḷe mattu nānu vr̥d'dhāpyada koneya hantadalliddēne
Surah Maryam, Verse 5
يَرِثُنِي وَيَرِثُ مِنۡ ءَالِ يَعۡقُوبَۖ وَٱجۡعَلۡهُ رَبِّ رَضِيّٗا
avanu (allāhanu) hēḷidanu; hāgeyē āguvudu. Hāgendu ninna oḍeyanē hēḷuttiddāne. Idu nanna pālige sulabha. Ī hinde nīnu ēnū allade iddāga nānu ninnannu sr̥ṣṭisiruvenu
Surah Maryam, Verse 6
يَٰزَكَرِيَّآ إِنَّا نُبَشِّرُكَ بِغُلَٰمٍ ٱسۡمُهُۥ يَحۡيَىٰ لَمۡ نَجۡعَل لَّهُۥ مِن قَبۡلُ سَمِيّٗا
avaru hēḷidaru; nannoḍeyā, nanagondu sūcaneyannu odagisu. Avanu hēḷidanu; (mundina) mūru rātrigaḷa maṭṭige, nīnu ārōgyavantanāgiddarū, janaroḍane mātanāḍalu ninage sādhyavāgadu. Aduvē ninagiruva sūcane
Surah Maryam, Verse 7
قَالَ رَبِّ أَنَّىٰ يَكُونُ لِي غُلَٰمٞ وَكَانَتِ ٱمۡرَأَتِي عَاقِرٗا وَقَدۡ بَلَغۡتُ مِنَ ٱلۡكِبَرِ عِتِيّٗا
konege avaru pūjeya sthaḷadinda horaṭu tam'ma janāṅgadavara baḷige bandu, mun̄jāneyū san̄jeyū avana (allāhana) guṇagāna māḍiri endu avarige sūcisidaru
Surah Maryam, Verse 8
قَالَ كَذَٰلِكَ قَالَ رَبُّكَ هُوَ عَلَيَّ هَيِّنٞ وَقَدۡ خَلَقۡتُكَ مِن قَبۡلُ وَلَمۡ تَكُ شَيۡـٔٗا
ō yahyā! Granthavannu balavāgi hiḍiyiri (endu yahyārige ādēśisalāyitu.) Mattu nāvu bālyadallē avarige tīrmānada sāmarthyavannu nīḍiddevu
Surah Maryam, Verse 9
قَالَ رَبِّ ٱجۡعَل لِّيٓ ءَايَةٗۖ قَالَ ءَايَتُكَ أَلَّا تُكَلِّمَ ٱلنَّاسَ ثَلَٰثَ لَيَالٖ سَوِيّٗا
hāgeyē nāvu nam'ma kaḍeyinda avarige spandisuva manas'sannū, pāvitravannū nīḍiddevu. Mattu avaru tumbā bhaktibhāva uḷḷavarāgiddaru
Surah Maryam, Verse 10
فَخَرَجَ عَلَىٰ قَوۡمِهِۦ مِنَ ٱلۡمِحۡرَابِ فَأَوۡحَىٰٓ إِلَيۡهِمۡ أَن سَبِّحُواْ بُكۡرَةٗ وَعَشِيّٗا
avaru tam'ma hettavarige vidhēyarāgiddaru. Darpa tōruvavanāgali. Avidhēyanāgali āgiralilla
Surah Maryam, Verse 11
يَٰيَحۡيَىٰ خُذِ ٱلۡكِتَٰبَ بِقُوَّةٖۖ وَءَاتَيۡنَٰهُ ٱلۡحُكۡمَ صَبِيّٗا
avarige śānti sigali – avaru huṭṭida dina, avaru sāyuva dina mattu avarannu matte jīvantagoḷisi ebbisalāguva dina
Surah Maryam, Verse 12
وَحَنَانٗا مِّن لَّدُنَّا وَزَكَوٰةٗۖ وَكَانَ تَقِيّٗا
mattu nīvu ī granthadalli maryamrannu prastāpisiri – āke tanna maneyavarinda bērpaṭṭu, pūrva dikkigidda sthaḷavondaralli taṅgiddaru
Surah Maryam, Verse 13
وَبَرَّۢا بِوَٰلِدَيۡهِ وَلَمۡ يَكُن جَبَّارًا عَصِيّٗا
Āke tannannu avarinda mareyāgiṭṭiddaru. Nāvu ākeya baḷige nam'ma obba rūh annu (viśēṣa malakannu) kaḷisidevu. Avanu obba paripūrṇa mānavana rūpadalli ākeya munde kāṇisikoṇḍanu
Surah Maryam, Verse 14
وَسَلَٰمٌ عَلَيۡهِ يَوۡمَ وُلِدَ وَيَوۡمَ يَمُوتُ وَيَوۡمَ يُبۡعَثُ حَيّٗا
āke hēḷidaru; nīnu bhayabhakti uḷḷavanāgiddare, nānu ninna virud'dha parama dayāḷuvina rakṣaṇe kōruttēne
Surah Maryam, Verse 15
وَٱذۡكُرۡ فِي ٱلۡكِتَٰبِ مَرۡيَمَ إِذِ ٱنتَبَذَتۡ مِنۡ أَهۡلِهَا مَكَانٗا شَرۡقِيّٗا
avanu hēḷidanu; nānu ninna oḍeyana dūta. Mattu nānu ninage obba pāvana putranannu nīḍalu bandiddēne
Surah Maryam, Verse 16
فَٱتَّخَذَتۡ مِن دُونِهِمۡ حِجَابٗا فَأَرۡسَلۡنَآ إِلَيۡهَا رُوحَنَا فَتَمَثَّلَ لَهَا بَشَرٗا سَوِيّٗا
āke hēḷidaru; nanage putranāguvudādarū hēge? Nannannu yāva manuṣyanū muṭṭiddilla mattu nānu anācāra esaguvavaḷū alla
Surah Maryam, Verse 17
قَالَتۡ إِنِّيٓ أَعُوذُ بِٱلرَّحۡمَٰنِ مِنكَ إِن كُنتَ تَقِيّٗا
avanu hēḷidanu; hāgeyē āguvudu. Idu nanage tīrā sulabhavendu hāgū nāvu ātanannu mānavara pālige purāveyāgisuvevu mattu nanna kaḍeyinda banda anugrahavāgisuvevu endu ninna oḍeyanē hēḷuttāne. Idondu pūrva niścita tīrmānavāgide
Surah Maryam, Verse 18
قَالَ إِنَّمَآ أَنَا۠ رَسُولُ رَبِّكِ لِأَهَبَ لَكِ غُلَٰمٗا زَكِيّٗا
munde āke garbhiṇiyādaru. Āke adannu hottu dūrada ondeḍege hōdaru
Surah Maryam, Verse 19
قَالَتۡ أَنَّىٰ يَكُونُ لِي غُلَٰمٞ وَلَمۡ يَمۡسَسۡنِي بَشَرٞ وَلَمۡ أَكُ بَغِيّٗا
herigeya nōvu ākeyannu kharjūra giḍada buḍadeḍege koṇḍoyyitu. Āke hēḷidaru; nānu idakke munnavē sattiddare athavā sampūrṇa mareyalpaṭṭavaḷāgiddare eṣṭu cennāgittu
Surah Maryam, Verse 20
قَالَ كَذَٰلِكِ قَالَ رَبُّكِ هُوَ عَلَيَّ هَيِّنٞۖ وَلِنَجۡعَلَهُۥٓ ءَايَةٗ لِّلنَّاسِ وَرَحۡمَةٗ مِّنَّاۚ وَكَانَ أَمۡرٗا مَّقۡضِيّٗا
konege avanu (malak) adara (kharjūra giḍada) oḷaginda ākeyannu karedu hēḷidanu; nīnu duḥkhisabēḍa. Ninna oḍeyanu ninna kāla taḷadalli ondu cilumeyannu horaḍisiruvanu
Surah Maryam, Verse 21
۞فَحَمَلَتۡهُ فَٱنتَبَذَتۡ بِهِۦ مَكَانٗا قَصِيّٗا
nīnu kharjūrada kāṇḍavannu ninneḍege eḷe. Kharjūrada tājā haṇṇugaḷu ninna mēle uduri bīḷuvavu
Surah Maryam, Verse 22
فَأَجَآءَهَا ٱلۡمَخَاضُ إِلَىٰ جِذۡعِ ٱلنَّخۡلَةِ قَالَتۡ يَٰلَيۡتَنِي مِتُّ قَبۡلَ هَٰذَا وَكُنتُ نَسۡيٗا مَّنسِيّٗا
nīnu tinnu, kuḍi mattu ninna kaṇṇugaḷannu taṇisikō. Innu nīnu yārādarobba vyaktiyannu kaṇḍare, nānu ā parama dayāmayanigāgi upavāsa ācarisuva harake hottiddēne. Indu nānu yāva vyaktiya jotegū khaṇḍita mātanāḍalāre – endu hēḷu
Surah Maryam, Verse 23
فَنَادَىٰهَا مِن تَحۡتِهَآ أَلَّا تَحۡزَنِي قَدۡ جَعَلَ رَبُّكِ تَحۡتَكِ سَرِيّٗا
munde āke adannu (maguvannu) hottu tanna janāṅgadavara baḷige bandaru. Avaru (janāṅgadavaru) hēḷidaru; ō maryam, nīnu bahaḷa keṭṭa vastuvannu tandiruve
Surah Maryam, Verse 24
وَهُزِّيٓ إِلَيۡكِ بِجِذۡعِ ٱلنَّخۡلَةِ تُسَٰقِطۡ عَلَيۡكِ رُطَبٗا جَنِيّٗا
Ō hārūnana sahōdariyē, ninna tande duṣṭanāgiralilla mattu ninna tāyiyū durācāriyāgiralilla
Surah Maryam, Verse 25
فَكُلِي وَٱشۡرَبِي وَقَرِّي عَيۡنٗاۖ فَإِمَّا تَرَيِنَّ مِنَ ٱلۡبَشَرِ أَحَدٗا فَقُولِيٓ إِنِّي نَذَرۡتُ لِلرَّحۡمَٰنِ صَوۡمٗا فَلَنۡ أُكَلِّمَ ٱلۡيَوۡمَ إِنسِيّٗا
āke adareḍege (maguvineḍege) sanne māḍidaru. Āga avaru; toṭṭilalliruva puṭṭa maguvina jote nāvu mātanāḍuvudādarū hēge? Endaru
Surah Maryam, Verse 26
فَأَتَتۡ بِهِۦ قَوۡمَهَا تَحۡمِلُهُۥۖ قَالُواْ يَٰمَرۡيَمُ لَقَدۡ جِئۡتِ شَيۡـٔٗا فَرِيّٗا
āga adu(magu) hēḷitu; nānu khaṇḍita, allāhana dāsanu. Avanu nanage granthavannu nīḍiruvanu hāgū nannannu pravādiyāgi nēmisiruvanu
Surah Maryam, Verse 27
يَـٰٓأُخۡتَ هَٰرُونَ مَا كَانَ أَبُوكِ ٱمۡرَأَ سَوۡءٖ وَمَا كَانَتۡ أُمُّكِ بَغِيّٗا
mattu nānellē irali, avanu nannannu samr̥d'dhanāgisiruvanu mattu nānu badukiruvaṣṭu kāla namājh sallisuttirabēku hāgū jhakāt pāvatisuttirabēku endu avanu ādēśisiruvanu
Surah Maryam, Verse 28
فَأَشَارَتۡ إِلَيۡهِۖ قَالُواْ كَيۡفَ نُكَلِّمُ مَن كَانَ فِي ٱلۡمَهۡدِ صَبِيّٗا
hāgeyē, avanu nannannu nanna tāyige vidhēyanāgisiruvanu mattu nannannu avanu ahaṅkāri hāgū duṣṭanāgi māḍilla
Surah Maryam, Verse 29
قَالَ إِنِّي عَبۡدُ ٱللَّهِ ءَاتَىٰنِيَ ٱلۡكِتَٰبَ وَجَعَلَنِي نَبِيّٗا
nānu janisida dina, nānu sāyuva dina mattu nannannu punaḥ jīvantagoḷisalāguva dina nanage śānti ide
Surah Maryam, Verse 30
وَجَعَلَنِي مُبَارَكًا أَيۡنَ مَا كُنتُ وَأَوۡصَٰنِي بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱلزَّكَوٰةِ مَا دُمۡتُ حَيّٗا
idu, maryamra putra īsā avara kuritante janaru jagaḷāḍuttiruva viṣayagaḷa satyānśa
Surah Maryam, Verse 31
وَبَرَّۢا بِوَٰلِدَتِي وَلَمۡ يَجۡعَلۡنِي جَبَّارٗا شَقِيّٗا
yārannādarū tanna putranāgisikoḷḷuvudu allāhanige bhūṣaṇavalla. Avanu pāvananu. Avanu ēnannādarū nirdharisidare, adaroḍane ‘āgu’ endaṣṭē hēḷuttāne mattu adu āgi biḍuttade
Surah Maryam, Verse 32
وَٱلسَّلَٰمُ عَلَيَّ يَوۡمَ وُلِدتُّ وَيَوۡمَ أَمُوتُ وَيَوۡمَ أُبۡعَثُ حَيّٗا
khaṇḍitavāgiyū allāhanē nanna oḍeyanū nim'ma oḍeyanū āgiddāne. Āddarinda nīvu avanannē pūjisiri. Iduvē nēra mārga
Surah Maryam, Verse 33
ذَٰلِكَ عِيسَى ٱبۡنُ مَرۡيَمَۖ قَوۡلَ ٱلۡحَقِّ ٱلَّذِي فِيهِ يَمۡتَرُونَ
munde, vividha gumpugaḷu paraspara bhinnate tāḷidavu. Dhikkārigaḷa pālige, avaru kāṇaliruva mahān dinavu vināśakāriyāgiruvudu
Surah Maryam, Verse 34
مَا كَانَ لِلَّهِ أَن يَتَّخِذَ مِن وَلَدٖۖ سُبۡحَٰنَهُۥٓۚ إِذَا قَضَىٰٓ أَمۡرٗا فَإِنَّمَا يَقُولُ لَهُۥ كُن فَيَكُونُ
nam'ma baḷige baruvandu avaru tumbā samarthavāgi kēḷaballavarū nōḍaballavarū āgiruvaru. Indu mātra ā akramigaḷu spaṣṭavāgi dārigeṭṭa sthitiyalliddāre
Surah Maryam, Verse 35
وَإِنَّ ٱللَّهَ رَبِّي وَرَبُّكُمۡ فَٱعۡبُدُوهُۚ هَٰذَا صِرَٰطٞ مُّسۡتَقِيمٞ
(dūtarē,) antima tīrpu nīḍi biḍalāguva, ā hatāśeya dinada kuritu avarannu eccarisiri – sadya avaru nirlakṣa tōruttiddāre mattu avaru nambuttilla
Surah Maryam, Verse 36
فَٱخۡتَلَفَ ٱلۡأَحۡزَابُ مِنۢ بَيۡنِهِمۡۖ فَوَيۡلٞ لِّلَّذِينَ كَفَرُواْ مِن مَّشۡهَدِ يَوۡمٍ عَظِيمٍ
Khaṇḍitavāgiyū nāvē ī bhūmi mattu idaralliruva ellara vārasudāraru mattu konege ellarannū nam'meḍegē maraḷisalāguvudu
Surah Maryam, Verse 37
أَسۡمِعۡ بِهِمۡ وَأَبۡصِرۡ يَوۡمَ يَأۡتُونَنَا لَٰكِنِ ٱلظَّـٰلِمُونَ ٱلۡيَوۡمَ فِي ضَلَٰلٖ مُّبِينٖ
mattu (dūtarē), nīvu ī granthadalli ibrāhīmara kuritu prastāpisiri. Khaṇḍitavāgiyū avaru parama satyavanta dūtarāgiddaru
Surah Maryam, Verse 38
وَأَنذِرۡهُمۡ يَوۡمَ ٱلۡحَسۡرَةِ إِذۡ قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ وَهُمۡ فِي غَفۡلَةٖ وَهُمۡ لَا يُؤۡمِنُونَ
avaru tam'ma tandeyoḍane hēḷiddaru; nanna appā, ēnannū kēḷalāgada, ēnannū kāṇalāgada mattu nimage yāvudē upakāra māḍalāgada vastugaḷannu nīvēke pūjisuttīri
Surah Maryam, Verse 39
إِنَّا نَحۡنُ نَرِثُ ٱلۡأَرۡضَ وَمَنۡ عَلَيۡهَا وَإِلَيۡنَا يُرۡجَعُونَ
nanna appā, idīga nim'ma baḷi illada jñānavondu nanna baḷige bandide. Nīvu nannannu anusarisiri, nānu nimage nēra mārgavannu tōrisuvenu
Surah Maryam, Verse 40
وَٱذۡكُرۡ فِي ٱلۡكِتَٰبِ إِبۡرَٰهِيمَۚ إِنَّهُۥ كَانَ صِدِّيقٗا نَّبِيًّا
nanna appā, nīvu śaitānanannu pūjisabēḍi. Khaṇḍitavāgiyū śaitānanu ā parama dayāmayanige avidhēyanāgiddāne
Surah Maryam, Verse 41
إِذۡ قَالَ لِأَبِيهِ يَـٰٓأَبَتِ لِمَ تَعۡبُدُ مَا لَا يَسۡمَعُ وَلَا يُبۡصِرُ وَلَا يُغۡنِي عَنكَ شَيۡـٔٗا
nanna appā, ā parama dayāmayana śikṣeyu nim'ma mēle banderagītu mattu (āvaregū) nīvu śaitānana mitrarāgiyē uḷiyuviri emba bhaya nanagide
Surah Maryam, Verse 42
يَـٰٓأَبَتِ إِنِّي قَدۡ جَآءَنِي مِنَ ٱلۡعِلۡمِ مَا لَمۡ يَأۡتِكَ فَٱتَّبِعۡنِيٓ أَهۡدِكَ صِرَٰطٗا سَوِيّٗا
avanu (avara tande) hēḷidanu; ō ibrāhīm, nīnēnu nanna dēvarugaḷinda dūravāgi biṭṭeyā? Nīnu ī niluvannu toreyadiddare nānu ninnannu kallesedu kolluvenu. Nīnu śāśvatavāgi nannannu biṭṭu tolagu
Surah Maryam, Verse 43
يَـٰٓأَبَتِ لَا تَعۡبُدِ ٱلشَّيۡطَٰنَۖ إِنَّ ٱلشَّيۡطَٰنَ كَانَ لِلرَّحۡمَٰنِ عَصِيّٗا
ibrāhīmaru hēḷidaru; nimage salām (śānti). Nānu nanna oḍeyanoḍane nim'ma kṣamegāgi prārthisuvenu. Avanantū nanna pālige tumbā udāriyāgiddāne
Surah Maryam, Verse 44
يَـٰٓأَبَتِ إِنِّيٓ أَخَافُ أَن يَمَسَّكَ عَذَابٞ مِّنَ ٱلرَّحۡمَٰنِ فَتَكُونَ لِلشَّيۡطَٰنِ وَلِيّٗا
nānīga nim'mannū, nīvu allāhana horatu yārannellā prārthisuttiddirō avarellarannū biṭṭu horaḍuttiddēne. Mattu nānu nanna oḍeyanannu mātra prārthisuttēne. Nanna oḍeyanannu prārthisidare nānendū nirāśanāgabēkāgilla
Surah Maryam, Verse 45
قَالَ أَرَاغِبٌ أَنتَ عَنۡ ءَالِهَتِي يَـٰٓإِبۡرَٰهِيمُۖ لَئِن لَّمۡ تَنتَهِ لَأَرۡجُمَنَّكَۖ وَٱهۡجُرۡنِي مَلِيّٗا
konege avaru, avarannū, allāhana horatu avaru ēnannellā pūjisuttiddarō avellavannū biṭṭubiṭṭāga nāvu avarige is'hāk mattu yākūbrannu nīḍidevu. Avaribbarannū nāvu dūtarāgisidevu
Surah Maryam, Verse 46
قَالَ سَلَٰمٌ عَلَيۡكَۖ سَأَسۡتَغۡفِرُ لَكَ رَبِّيٓۖ إِنَّهُۥ كَانَ بِي حَفِيّٗا
Nāvu avarige nam'ma anugrahavannu dayapālisidevu mattu avarige nijakkū unnatavāda khyātiyannu karuṇisidevu
Surah Maryam, Verse 47
وَأَعۡتَزِلُكُمۡ وَمَا تَدۡعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ وَأَدۡعُواْ رَبِّي عَسَىٰٓ أَلَّآ أَكُونَ بِدُعَآءِ رَبِّي شَقِيّٗا
(dūtarē,) ī granthadalli nīvu mūsārannu prastāpisiri. Avaru khaṇḍita āyda vyaktiyāgiddaru mattu dūtarū pravādiyū āgiddaru
Surah Maryam, Verse 48
فَلَمَّا ٱعۡتَزَلَهُمۡ وَمَا يَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ وَهَبۡنَا لَهُۥٓ إِسۡحَٰقَ وَيَعۡقُوبَۖ وَكُلّٗا جَعَلۡنَا نَبِيّٗا
nāvu ‘tūr’ parvatada balabhāgadinda avarannu karedevu mattu ātmīya mātukategāgi avarannu nāvu hattira tandevu
Surah Maryam, Verse 49
وَوَهَبۡنَا لَهُم مِّن رَّحۡمَتِنَا وَجَعَلۡنَا لَهُمۡ لِسَانَ صِدۡقٍ عَلِيّٗا
mattu nāvu nam'ma anugrahadinda avara sahōdara hārūnrannu pravādiyāgisi, avarige (sahāyakarāgi) odagisidevu
Surah Maryam, Verse 50
وَٱذۡكُرۡ فِي ٱلۡكِتَٰبِ مُوسَىٰٓۚ إِنَّهُۥ كَانَ مُخۡلَصٗا وَكَانَ رَسُولٗا نَّبِيّٗا
innu (dūtarē), nīvu ī granthadalli ismā'īlrannu prastāpisiri. Avaru tānu koṭṭa mātannu pālisuvavarāgiddaru mattu dūtarū pravādiyū āgiddaru
Surah Maryam, Verse 51
وَنَٰدَيۡنَٰهُ مِن جَانِبِ ٱلطُّورِ ٱلۡأَيۡمَنِ وَقَرَّبۡنَٰهُ نَجِيّٗا
avaru tam'ma janarige namājh hāgū jhakāt annu ādēśisuttiddaru mattu avaru tam'ma oḍeyana baḷi prītipātrarāgiddaru
Surah Maryam, Verse 52
وَوَهَبۡنَا لَهُۥ مِن رَّحۡمَتِنَآ أَخَاهُ هَٰرُونَ نَبِيّٗا
(dūtarē), nīvinnu ī granthadalli idrīsrannu prastāpisiri. Avaru tumbā satyavanta pravādiyāgiddaru
Surah Maryam, Verse 53
وَٱذۡكُرۡ فِي ٱلۡكِتَٰبِ إِسۡمَٰعِيلَۚ إِنَّهُۥ كَانَ صَادِقَ ٱلۡوَعۡدِ وَكَانَ رَسُولٗا نَّبِيّٗا
nāvu avarannu bahaḷa unnata sthānakke ērisiddevu
Surah Maryam, Verse 54
وَكَانَ يَأۡمُرُ أَهۡلَهُۥ بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱلزَّكَوٰةِ وَكَانَ عِندَ رَبِّهِۦ مَرۡضِيّٗا
avarellā allāhana puraskārakke pātrarāda pravādigaḷu, ādamra santatige sēridavaru, nāvu nūhra jote (haḍaginoḷakke) hattisidavaru mattu ibrāhīm hāgū isrā'īlara santatiyavarāgiddaru. Nāvu avarige saridāriyannu tōriddevu mattu avarannu āydukoṇḍiddevu. Avara munde parama dayāmayana vacanagaḷannu ōdidāgalellā avaru biddu, sāṣṭāṅgaveragi, attu biḍuttiddaru
Surah Maryam, Verse 55
وَٱذۡكُرۡ فِي ٱلۡكِتَٰبِ إِدۡرِيسَۚ إِنَّهُۥ كَانَ صِدِّيقٗا نَّبِيّٗا
avara baḷika avara uttarādhikārigaḷādavaru, namājh annu (pālisade)kaḷedukoṇḍaru mattu svēcchegaḷa hinde naḍedaru. Avaru bahubēganē vināśakke tuttāguvaru
Surah Maryam, Verse 56
وَرَفَعۡنَٰهُ مَكَانًا عَلِيًّا
paścāttāpa paṭṭu, nambike iṭṭu, satkarma māḍidavara horatu. Avaru svargavannu pravēśisuvaru mattu avara mēle kin̄cittū an'yāyavāgadu
Surah Maryam, Verse 57
أُوْلَـٰٓئِكَ ٱلَّذِينَ أَنۡعَمَ ٱللَّهُ عَلَيۡهِم مِّنَ ٱلنَّبِيِّـۧنَ مِن ذُرِّيَّةِ ءَادَمَ وَمِمَّنۡ حَمَلۡنَا مَعَ نُوحٖ وَمِن ذُرِّيَّةِ إِبۡرَٰهِيمَ وَإِسۡرَـٰٓءِيلَ وَمِمَّنۡ هَدَيۡنَا وَٱجۡتَبَيۡنَآۚ إِذَا تُتۡلَىٰ عَلَيۡهِمۡ ءَايَٰتُ ٱلرَّحۡمَٰنِ خَرُّواْۤ سُجَّدٗاۤ وَبُكِيّٗا۩
Parama dayāmayanu, tanna dāsarige parōkṣavāgi vāgdāna māḍiruva śāśvata tōṭagaḷu (avarige sigalive.) Avana vāgdānavu khaṇḍita pūrtiyāguvudu
Surah Maryam, Verse 58
۞فَخَلَفَ مِنۢ بَعۡدِهِمۡ خَلۡفٌ أَضَاعُواْ ٱلصَّلَوٰةَ وَٱتَّبَعُواْ ٱلشَّهَوَٰتِۖ فَسَوۡفَ يَلۡقَوۡنَ غَيًّا
alli avaru yāvudē anagatya mātannu kēḷalāraru. Alli avaru śāntiya hāraikeyannu mātra kēḷuvaru. Mun̄jāne hāgū san̄je avarige avara āhāravu siguttiruvudu
Surah Maryam, Verse 59
إِلَّا مَن تَابَ وَءَامَنَ وَعَمِلَ صَٰلِحٗا فَأُوْلَـٰٓئِكَ يَدۡخُلُونَ ٱلۡجَنَّةَ وَلَا يُظۡلَمُونَ شَيۡـٔٗا
iduvē, nam'ma dāsara paiki dēvaniṣṭharāgiddavaru uttarādhikārigaḷāgaliruva svarga (endu alli ghōṣisalāguvudu)
Surah Maryam, Verse 60
جَنَّـٰتِ عَدۡنٍ ٱلَّتِي وَعَدَ ٱلرَّحۡمَٰنُ عِبَادَهُۥ بِٱلۡغَيۡبِۚ إِنَّهُۥ كَانَ وَعۡدُهُۥ مَأۡتِيّٗا
(malakgaḷu hēḷuttāre;) nāvu nim'ma oḍeyana ādēśavillade iḷidu baruvudilla. Nam'ma mundiruva, nam'ma hindiruva hāgū avugaḷa naḍuve iruva ellavū avanigē sērive mattu nim'ma oḍeyanu yāva viṣayavannū mareyuvudilla
Surah Maryam, Verse 61
لَّا يَسۡمَعُونَ فِيهَا لَغۡوًا إِلَّا سَلَٰمٗاۖ وَلَهُمۡ رِزۡقُهُمۡ فِيهَا بُكۡرَةٗ وَعَشِيّٗا
avanu ākāśagaḷa, bhūmiya hāgū avugaḷa naḍuve iruva ellavugaḷa oḍeyanu. Nīvu avanannu pūjisiri mattu avanannu pūjisuvudarallē sthiravāgiri. Avanige samanāda innobbanu nimage gottē
Surah Maryam, Verse 62
تِلۡكَ ٱلۡجَنَّةُ ٱلَّتِي نُورِثُ مِنۡ عِبَادِنَا مَن كَانَ تَقِيّٗا
innu manuṣyanu ‘‘nānu sattuhōda baḷika nannannēnu matte jīvanta goḷisalāguvudē?’’ Endu praśnisuttāne
Surah Maryam, Verse 63
وَمَا نَتَنَزَّلُ إِلَّا بِأَمۡرِ رَبِّكَۖ لَهُۥ مَا بَيۡنَ أَيۡدِينَا وَمَا خَلۡفَنَا وَمَا بَيۡنَ ذَٰلِكَۚ وَمَا كَانَ رَبُّكَ نَسِيّٗا
hindom'me, avana astitvavē illadiddāga nāvu avanannu sr̥ṣṭisiddevu embudu avanige nenapillavē
Surah Maryam, Verse 64
رَّبُّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَمَا بَيۡنَهُمَا فَٱعۡبُدۡهُ وَٱصۡطَبِرۡ لِعِبَٰدَتِهِۦۚ هَلۡ تَعۡلَمُ لَهُۥ سَمِيّٗا
nim'moḍeyanāṇe, avarannu hāgū śaitānanannu nāvu khaṇḍita ondeḍe sērisuvevu. Munde nāvu avarannu, moṇakālūri biddiruva sthitiyalli narakada sutta hājaru paḍisuvevu
Surah Maryam, Verse 65
وَيَقُولُ ٱلۡإِنسَٰنُ أَءِذَا مَا مِتُّ لَسَوۡفَ أُخۡرَجُ حَيًّا
ā baḷika nāvu pratiyondu gumpininda, ā parama dayāmayana virud'dha atyadhika vidrōhigaḷāgiddavarannu eḷedu pratyēkisuvevu
Surah Maryam, Verse 66
أَوَلَا يَذۡكُرُ ٱلۡإِنسَٰنُ أَنَّا خَلَقۡنَٰهُ مِن قَبۡلُ وَلَمۡ يَكُ شَيۡـٔٗا
adannu (narakavannu) pravēśisalu heccu ar'haru yāru embudannu nāvu cennāgi ballevu
Surah Maryam, Verse 67
فَوَرَبِّكَ لَنَحۡشُرَنَّهُمۡ وَٱلشَّيَٰطِينَ ثُمَّ لَنُحۡضِرَنَّهُمۡ حَوۡلَ جَهَنَّمَ جِثِيّٗا
nim'malli pratiyobbarū allinda hādu hōgalēbēku. Idu nim'ma oḍeyana mēliruva khacita bādhyateyāgide
Surah Maryam, Verse 68
ثُمَّ لَنَنزِعَنَّ مِن كُلِّ شِيعَةٍ أَيُّهُمۡ أَشَدُّ عَلَى ٱلرَّحۡمَٰنِ عِتِيّٗا
taruvāya nāvu, dharma niṣṭharāgiddavarige mukti nīḍuvevu mattu akramigaḷannu, moṇakālūri biddiruva sthitiyalli adaroḷagē biṭṭu biḍuvevu
Surah Maryam, Verse 69
ثُمَّ لَنَحۡنُ أَعۡلَمُ بِٱلَّذِينَ هُمۡ أَوۡلَىٰ بِهَا صِلِيّٗا
Dhikkārigaḷa munde nam'ma suspaṣṭa vacanagaḷannu ōdi kēḷisalādāga, avaru viśvāsigaḷoḍane, ‘‘nam'mibbara paiki yāva gumpu heccu uttama sthānadallide mattu yāra sabhe heccu sampannavāgide?’’ Endu kēḷuttāre
Surah Maryam, Verse 70
وَإِن مِّنكُمۡ إِلَّا وَارِدُهَاۚ كَانَ عَلَىٰ رَبِّكَ حَتۡمٗا مَّقۡضِيّٗا
nijavāgi avariginta mun̄ce, sampat-sādhanagaḷallū vaibhavadallū avariginta uttama sthitiyallidda adeṣṭō gumpugaḷannu nāvu nāśa paḍisiddēve
Surah Maryam, Verse 71
ثُمَّ نُنَجِّي ٱلَّذِينَ ٱتَّقَواْ وَّنَذَرُ ٱلظَّـٰلِمِينَ فِيهَا جِثِيّٗا
hēḷiri; ā parama dayāmayanu, dārigeṭṭavarige dhārāḷa kālāvakāśavannu nīḍuttāne. Konege, avarige vāgdāna māḍalāgidda śikṣeyannu athavā ā antima ghaḷigeyannu avaru kaṇṇāre kāṇuttāre. Yāra nele heccu keṭṭadu mattu yāra paḍe heccu durbala embudannu āga avaru managāṇuvaru
Surah Maryam, Verse 72
وَإِذَا تُتۡلَىٰ عَلَيۡهِمۡ ءَايَٰتُنَا بَيِّنَٰتٖ قَالَ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ لِلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ أَيُّ ٱلۡفَرِيقَيۡنِ خَيۡرٞ مَّقَامٗا وَأَحۡسَنُ نَدِيّٗا
sanmārgavannu anusarisuvavarige allāhanu innaṣṭu (spaṣṭa) mārgadarśanavannu nīḍuttiruttāne. Pratiphalada dr̥ṣṭiyindalū, śrēṣṭha phalitānśada dr̥ṣṭiyindalū bahukāla uḷidiruva satkāryagaḷē nim'ma oḍeyana baḷi śrēṣṭhavāgive
Surah Maryam, Verse 73
وَكَمۡ أَهۡلَكۡنَا قَبۡلَهُم مِّن قَرۡنٍ هُمۡ أَحۡسَنُ أَثَٰثٗا وَرِءۡيٗا
nam'ma vacanagaḷannu dhikkarisuva hāgū nanage khaṇḍita mattaṣṭu sampattu hāgū santāna sigalide ennuvātanannu nīvu kaṇḍirā
Surah Maryam, Verse 74
قُلۡ مَن كَانَ فِي ٱلضَّلَٰلَةِ فَلۡيَمۡدُدۡ لَهُ ٱلرَّحۡمَٰنُ مَدًّاۚ حَتَّىٰٓ إِذَا رَأَوۡاْ مَا يُوعَدُونَ إِمَّا ٱلۡعَذَابَ وَإِمَّا ٱلسَّاعَةَ فَسَيَعۡلَمُونَ مَنۡ هُوَ شَرّٞ مَّكَانٗا وَأَضۡعَفُ جُندٗا
avanigēnu, kāṇada lōkada māhiti sikkideyē, athavā ā parama dayāḷuvina jote avanēnādarū karāru māḍikoṇḍiruvanē
Surah Maryam, Verse 75
وَيَزِيدُ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ٱهۡتَدَوۡاْ هُدٗىۗ وَٱلۡبَٰقِيَٰتُ ٱلصَّـٰلِحَٰتُ خَيۡرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابٗا وَخَيۡرٞ مَّرَدًّا
khaṇḍita illa. Avanu hēḷuttiruvudannu nāvu barediḍuvevu mattu nāvu avana śikṣeyannu mattaṣṭu heccisuvevu
Surah Maryam, Verse 76
أَفَرَءَيۡتَ ٱلَّذِي كَفَرَ بِـَٔايَٰتِنَا وَقَالَ لَأُوتَيَنَّ مَالٗا وَوَلَدًا
avanu koccikoḷḷuttiruva ellavugaḷigū nāvē uttarādhikārigaḷāguvevu mattu avanu obbaṇṭiyāgi nam'ma baḷige baruvanu
Surah Maryam, Verse 77
أَطَّلَعَ ٱلۡغَيۡبَ أَمِ ٱتَّخَذَ عِندَ ٱلرَّحۡمَٰنِ عَهۡدٗا
avaru tamage gaurava sigabēkendu, allāhanannu biṭṭu itararannu tam'ma dēvarāgisikoṇḍiddāre
Surah Maryam, Verse 78
كَلَّاۚ سَنَكۡتُبُ مَا يَقُولُ وَنَمُدُّ لَهُۥ مِنَ ٱلۡعَذَابِ مَدّٗا
khaṇḍita illa. Avaru (ā dēvarugaḷu) avara ārādhaneyannē tiraskarisuvaru mattu avara śatrugaḷāgi biḍuvaru
Surah Maryam, Verse 79
وَنَرِثُهُۥ مَا يَقُولُ وَيَأۡتِينَا فَرۡدٗا
nīvu kaṇḍirā? Nāvu dhikkārigaḷa mēle śaitānarannu hēriruttēve. Avu avarannu pracōdisuttiruttave
Surah Maryam, Verse 80
وَٱتَّخَذُواْ مِن دُونِ ٱللَّهِ ءَالِهَةٗ لِّيَكُونُواْ لَهُمۡ عِزّٗا
(Dūtarē,) nīvu avara kuritu ātura paḍabēḍi. Nāvu avara avadhiya dinagaḷannu eṇisuttalē iddēve
Surah Maryam, Verse 81
كَلَّاۚ سَيَكۡفُرُونَ بِعِبَادَتِهِمۡ وَيَكُونُونَ عَلَيۡهِمۡ ضِدًّا
(pratiphalada) ā dina, nāvu dharmaniṣṭharannu ā parama dayāmayana munde atithigaḷāgi hājaru paḍisuvevu
Surah Maryam, Verse 82
أَلَمۡ تَرَ أَنَّآ أَرۡسَلۡنَا ٱلشَّيَٰطِينَ عَلَى ٱلۡكَٰفِرِينَ تَؤُزُّهُمۡ أَزّٗا
mattu nāvu aparādhigaḷannu tīvravāgi bāyārida sthitiyalli narakadeḍege aṭṭikoṇḍu hōguvevu
Surah Maryam, Verse 83
فَلَا تَعۡجَلۡ عَلَيۡهِمۡۖ إِنَّمَا نَعُدُّ لَهُمۡ عَدّٗا
ā parama dayāmayaninda vāgdāna paḍediruvavara horatu bērārigū andu śiphārasina adhikāra iralāradu
Surah Maryam, Verse 84
يَوۡمَ نَحۡشُرُ ٱلۡمُتَّقِينَ إِلَى ٱلرَّحۡمَٰنِ وَفۡدٗا
ā parama dayāmayanige putraniddāne endu avaru hēḷuttāre
Surah Maryam, Verse 85
وَنَسُوقُ ٱلۡمُجۡرِمِينَ إِلَىٰ جَهَنَّمَ وِرۡدٗا
nīvu hēḷuttiruva ī mātu tīrā keṭṭadu
Surah Maryam, Verse 86
لَّا يَمۡلِكُونَ ٱلشَّفَٰعَةَ إِلَّا مَنِ ٱتَّخَذَ عِندَ ٱلرَّحۡمَٰنِ عَهۡدٗا
idarinda – ākāśagaḷu sphōṭagoḷḷabahudu, bhūmiyu chidravādītu mattu parvatagaḷu cūru cūrāgabahudu
Surah Maryam, Verse 87
وَقَالُواْ ٱتَّخَذَ ٱلرَّحۡمَٰنُ وَلَدٗا
rahmānanige (allāhanige) putraniruvanendu avaru ārōpisiddarinda
Surah Maryam, Verse 88
لَّقَدۡ جِئۡتُمۡ شَيۡـًٔا إِدّٗا
yārannādarū tanna putranāgisikoḷḷuvudu ā parama dayāmayanige bhūṣaṇavalla
Surah Maryam, Verse 89
تَكَادُ ٱلسَّمَٰوَٰتُ يَتَفَطَّرۡنَ مِنۡهُ وَتَنشَقُّ ٱلۡأَرۡضُ وَتَخِرُّ ٱلۡجِبَالُ هَدًّا
ākāśagaḷalli mattu bhūmiyalliruva ellarū ā parama dayāmayana munde dāsarāgiyē baruvaru
Surah Maryam, Verse 90
أَن دَعَوۡاْ لِلرَّحۡمَٰنِ وَلَدٗا
avanu avarellarannū āvarisiruvanu mattu avarannu eṇisiṭṭiruvanu
Surah Maryam, Verse 91
وَمَا يَنۢبَغِي لِلرَّحۡمَٰنِ أَن يَتَّخِذَ وَلَدًا
punarut'thāna dina avarellarū oṇṭiyāgiyē avana baḷige baruvaru
Surah Maryam, Verse 92
إِن كُلُّ مَن فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ إِلَّآ ءَاتِي ٱلرَّحۡمَٰنِ عَبۡدٗا
ā parama dayāmayanu, viśvāsigaḷu mattu satkarmigaḷa paravāgi (janamanagaḷalli) khaṇḍita vātsalyavannu beḷesuvanu
Surah Maryam, Verse 93
لَّقَدۡ أَحۡصَىٰهُمۡ وَعَدَّهُمۡ عَدّٗا
(dūtarē,) nīvu ī mūlaka dharmaniṣṭharige śubhavārte nīḍabēkendu hāgū jagaḷagaṇṭarige eccarike nīḍabēkendu nāvu idannu (ī granthavannu) nim'ma bhāṣeyalli saraḷagoḷisiruvevu
Surah Maryam, Verse 94
وَكُلُّهُمۡ ءَاتِيهِ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ فَرۡدًا
avariginta mun̄ce nāvu adeṣṭō pīḷigegaḷannu nāśa māḍiruvevu – indu avarallobbarādarū nimage kāṇasiguttāreyē? Athavā avara sappaḷavēnādarū nimage kēḷisuttadeyē
Surah Maryam, Verse 95
إِنَّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ سَيَجۡعَلُ لَهُمُ ٱلرَّحۡمَٰنُ وُدّٗا
tvāhā
Surah Maryam, Verse 96
فَإِنَّمَا يَسَّرۡنَٰهُ بِلِسَانِكَ لِتُبَشِّرَ بِهِ ٱلۡمُتَّقِينَ وَتُنذِرَ بِهِۦ قَوۡمٗا لُّدّٗا
(dūtarē,) nāvu ī kurānannu nimage iḷisi koṭṭiruvudu nim'mannu kaṣṭadalli silukisalikkalla
Surah Maryam, Verse 97
وَكَمۡ أَهۡلَكۡنَا قَبۡلَهُم مِّن قَرۡنٍ هَلۡ تُحِسُّ مِنۡهُم مِّنۡ أَحَدٍ أَوۡ تَسۡمَعُ لَهُمۡ رِكۡزَۢا
idu bhaktiyuḷḷavarigāgi iruva upadēśavāgide
Surah Maryam, Verse 98