Surah Taha - Kannada Translation by Abdussalam Puthige
طه
bhūmiyannu hāgū ettarada ākāśagaḷannu sr̥ṣṭisidavanē idannu iḷisikoṭṭiruvanu
Surah Taha, Verse 1
مَآ أَنزَلۡنَا عَلَيۡكَ ٱلۡقُرۡءَانَ لِتَشۡقَىٰٓ
avanu parama dayāḷu – viśvasinhāsanadalli nelesiruvanu
Surah Taha, Verse 2
إِلَّا تَذۡكِرَةٗ لِّمَن يَخۡشَىٰ
Ākāśagaḷalliruva, bhūmiyalliruva, avugaḷa naḍuve iruva mattu bhūmiya taḷadalliruva ellavū avanigē sēride
Surah Taha, Verse 3
تَنزِيلٗا مِّمَّنۡ خَلَقَ ٱلۡأَرۡضَ وَٱلسَّمَٰوَٰتِ ٱلۡعُلَى
nīvu adeṣṭu dhvani ērisidarū, avanantu atyanta guṭṭina hāgū guptavāgiḍalāda viṣayagaḷannū khaṇḍita ballavanāgiddāne
Surah Taha, Verse 4
ٱلرَّحۡمَٰنُ عَلَى ٱلۡعَرۡشِ ٱسۡتَوَىٰ
allāh- avana horatu bēre dēvarilla. Avanige atyuttama hesarugaḷive
Surah Taha, Verse 5
لَهُۥ مَا فِي ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَمَا فِي ٱلۡأَرۡضِ وَمَا بَيۡنَهُمَا وَمَا تَحۡتَ ٱلثَّرَىٰ
innu nimage mūsāra suddi talupideyē
Surah Taha, Verse 6
وَإِن تَجۡهَرۡ بِٱلۡقَوۡلِ فَإِنَّهُۥ يَعۡلَمُ ٱلسِّرَّ وَأَخۡفَى
avaru (dūradalli) beṅkiyannu kaṇḍāga, tam'ma maneyavaroḍane hēḷidaru; nīvu illē iri. Nānu beṅkiyannu kaṇḍiddēne. Allinda nimagāgi keṇḍavannu taralu nanage sādhyavādītu athavā beṅkiya baḷi nanage (mundina dāriya kuritu) mārgadarśana sikkītu
Surah Taha, Verse 7
ٱللَّهُ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۖ لَهُ ٱلۡأَسۡمَآءُ ٱلۡحُسۡنَىٰ
avaru adara baḷige talupidāga nāvu karedevu; ō mūsā
Surah Taha, Verse 8
وَهَلۡ أَتَىٰكَ حَدِيثُ مُوسَىٰٓ
nānē nim'ma oḍeya. Nīvu nim'ma būṭugaḷannu kaḷaciri. Nīvu pavitravāda ‘tuvā’ kaṇiveyalliddīri
Surah Taha, Verse 9
إِذۡ رَءَا نَارٗا فَقَالَ لِأَهۡلِهِ ٱمۡكُثُوٓاْ إِنِّيٓ ءَانَسۡتُ نَارٗا لَّعَلِّيٓ ءَاتِيكُم مِّنۡهَا بِقَبَسٍ أَوۡ أَجِدُ عَلَى ٱلنَّارِ هُدٗى
nānu nim'mannu ārisikoṇḍiruvenu. Idīga nimage nīḍalāguva divyavāṇiyannu kēḷiri
Surah Taha, Verse 10
فَلَمَّآ أَتَىٰهَا نُودِيَ يَٰمُوسَىٰٓ
khaṇḍitavāgiyū nānē allāh. Nanna horatu bēre dēvarilla. Nannannē pūjisiri mattu nanna nenapannu uḷisikoḷḷalu namājh annu pālisiri
Surah Taha, Verse 11
إِنِّيٓ أَنَا۠ رَبُّكَ فَٱخۡلَعۡ نَعۡلَيۡكَ إِنَّكَ بِٱلۡوَادِ ٱلۡمُقَدَّسِ طُوٗى
ā antima kṣaṇavu khaṇḍita baralide. Pratiyobbanigū avana śramada phala nīḍalikkāgi, nānu adannu (adara khacita samayavannu) guṭṭāgiḍa bayasuttēne
Surah Taha, Verse 12
وَأَنَا ٱخۡتَرۡتُكَ فَٱسۡتَمِعۡ لِمَا يُوحَىٰٓ
adaralli nambike illadavanu mattu tanna iccheyannu anusarisuvavanu nim'mannu adarinda taḍeyadirali. An'yathā nīvu nāśavāguviri
Surah Taha, Verse 13
إِنَّنِيٓ أَنَا ٱللَّهُ لَآ إِلَٰهَ إِلَّآ أَنَا۠ فَٱعۡبُدۡنِي وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ لِذِكۡرِيٓ
ō mūsā, ā nim'ma balagaiyalli ēnide
Surah Taha, Verse 14
إِنَّ ٱلسَّاعَةَ ءَاتِيَةٌ أَكَادُ أُخۡفِيهَا لِتُجۡزَىٰ كُلُّ نَفۡسِۭ بِمَا تَسۡعَىٰ
avaru hēḷidaru; idu nanna ūrugōlu. Nānu idannu ādharisi nilluttēne mattu nānu idarinda nanna āḍugaḷigāgi elegaḷannu udurisuttēne. Nanage idarinda itara halavu prayōjanagaḷū ive
Surah Taha, Verse 15
فَلَا يَصُدَّنَّكَ عَنۡهَا مَن لَّا يُؤۡمِنُ بِهَا وَٱتَّبَعَ هَوَىٰهُ فَتَرۡدَىٰ
avanu (allāhanu) hēḷidanu; ō mūsā, nīvu adannu keḷagiḍiri
Surah Taha, Verse 16
وَمَا تِلۡكَ بِيَمِينِكَ يَٰمُوسَىٰ
avaru adannu keḷagiṭṭaru. Kūḍalē adu ōḍāḍuva sarpavāgi biṭṭittu
Surah Taha, Verse 17
قَالَ هِيَ عَصَايَ أَتَوَكَّؤُاْ عَلَيۡهَا وَأَهُشُّ بِهَا عَلَىٰ غَنَمِي وَلِيَ فِيهَا مَـَٔارِبُ أُخۡرَىٰ
Avanu hēḷidanu; nīvu adannu hiḍiyiri mattu nīvu an̄jabēḍi. Nāvu bahu bēganē adannu modalina sthitige maraḷisuvevu
Surah Taha, Verse 18
قَالَ أَلۡقِهَا يَٰمُوسَىٰ
nīvīga nim'ma kaiyannu nim'ma tōḷinaḍiyalliḍiri. Adu yāva kaṣṭavū illade ujvala rūpadalli hora baruvudu. Idu innondu purāve
Surah Taha, Verse 19
فَأَلۡقَىٰهَا فَإِذَا هِيَ حَيَّةٞ تَسۡعَىٰ
idēkendare, munde nāvu nimage nam'ma doḍḍa purāvegaḷannu tōrisaliruvevu
Surah Taha, Verse 20
قَالَ خُذۡهَا وَلَا تَخَفۡۖ سَنُعِيدُهَا سِيرَتَهَا ٱلۡأُولَىٰ
nīvu phiraunna baḷige hōgiri. Avanu bhārī vidrōhiyāgi biṭṭiddāne
Surah Taha, Verse 21
وَٱضۡمُمۡ يَدَكَ إِلَىٰ جَنَاحِكَ تَخۡرُجۡ بَيۡضَآءَ مِنۡ غَيۡرِ سُوٓءٍ ءَايَةً أُخۡرَىٰ
avaru (mūsā) prārthisidaru; nannoḍeyā nanagāgi nanna manas'sannu viśāla goḷisibiḍu
Surah Taha, Verse 22
لِنُرِيَكَ مِنۡ ءَايَٰتِنَا ٱلۡكُبۡرَى
nanna kelasavannu nanna pālige sulabhagoḷisu
Surah Taha, Verse 23
ٱذۡهَبۡ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ إِنَّهُۥ طَغَىٰ
nanna nāligeyallina gaṇṭannu biccu
Surah Taha, Verse 24
قَالَ رَبِّ ٱشۡرَحۡ لِي صَدۡرِي
avarellā nanna mātannu arthayisuvantāgali
Surah Taha, Verse 25
وَيَسِّرۡ لِيٓ أَمۡرِي
nanna obba bandhuvannē nanna sahāyakanāgisu
Surah Taha, Verse 26
وَٱحۡلُلۡ عُقۡدَةٗ مِّن لِّسَانِي
(adakkāgi) nanna sahōdara hārūnariddāre
Surah Taha, Verse 27
يَفۡقَهُواْ قَوۡلِي
avara mūlaka nanna balavannu heccisu
Surah Taha, Verse 28
وَٱجۡعَل لِّي وَزِيرٗا مِّنۡ أَهۡلِي
nanna kelasagaḷalli avarannu nanna pāludāranāgisu
Surah Taha, Verse 29
هَٰرُونَ أَخِي
nāvu padē padē ninna guṇagāna māḍuvantāgali
Surah Taha, Verse 30
ٱشۡدُدۡ بِهِۦٓ أَزۡرِي
mattu padē padē ninnannu nenapisuvantāgali
Surah Taha, Verse 31
وَأَشۡرِكۡهُ فِيٓ أَمۡرِي
nīnu sadā nam'mannu nōḍuttiruve
Surah Taha, Verse 32
كَيۡ نُسَبِّحَكَ كَثِيرٗا
avanu (allāhanu) hēḷidanu; ō mūsā, nīvu kēḷiddannellā idō nimage nīḍalāyitu
Surah Taha, Verse 33
وَنَذۡكُرَكَ كَثِيرًا
nijavāgi nāvu idīga innondu bāri nimage upakarisuttiddēve
Surah Taha, Verse 34
إِنَّكَ كُنتَ بِنَا بَصِيرٗا
(hinde) nāvu nim'ma tāyige hīgendu divyavāṇiyannu kaḷisiddevu
Surah Taha, Verse 35
قَالَ قَدۡ أُوتِيتَ سُؤۡلَكَ يَٰمُوسَىٰ
nīnu adannu (maguvannu) peṭṭigeyalliḍu mattu peṭṭigeyannu nadiyalli hāki biḍu. Nadiyu adannu daḍakke talupisuvudu. Ā baḷika nanna śatru hāgū adara (ā maguvina) śatru adannu ettikoḷḷuvanu. Mattu (kaṇḍavarellā prītisuvante) nāvu nam'ma kaḍeyinda nim'ma mēle vātsalyavannu āvarisi biṭṭiddevu. Mattu nanna kaṇṇa mundeyē nim'ma pōṣaṇe naḍeyuvantāyitu
Surah Taha, Verse 36
وَلَقَدۡ مَنَنَّا عَلَيۡكَ مَرَّةً أُخۡرَىٰٓ
Nim'ma sahōdariyu naḍedu hōguttiddaḷu mattu āke (phiraunnoḍane) ‘‘ītanannu pōṣisaballavarannu nānu nimage tōrisalē?’’ Endu kēḷidaḷu. Hīge nāvu matte nim'mannu nim'ma tāyiyeḍege maraḷisidevu – ākeya kaṇṇu tampāgalendu hāgū āke duḥkhisadiralendu. Munde nīvu obbana hatye naḍesidiri. Āga nāvu nim'mannu saṅkaṭadinda pārugoḷisidevu mattu nim'mannu nāvu halavu parīkṣegaḷige oḷapaḍisidevu. Ā baḷika nīvu halavu varṣa madyannavara jote iddiri. Idīga ō mūsā, nīvu niścita samayadallē bandiruviri
Surah Taha, Verse 37
إِذۡ أَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰٓ أُمِّكَ مَا يُوحَىٰٓ
nānu nim'mannu nanagāgiyē ārisikoṇḍiruvenu
Surah Taha, Verse 38
أَنِ ٱقۡذِفِيهِ فِي ٱلتَّابُوتِ فَٱقۡذِفِيهِ فِي ٱلۡيَمِّ فَلۡيُلۡقِهِ ٱلۡيَمُّ بِٱلسَّاحِلِ يَأۡخُذۡهُ عَدُوّٞ لِّي وَعَدُوّٞ لَّهُۥۚ وَأَلۡقَيۡتُ عَلَيۡكَ مَحَبَّةٗ مِّنِّي وَلِتُصۡنَعَ عَلَىٰ عَيۡنِيٓ
nīvu mattu nim'ma sahōdara (hārūn) nanna purāvegaḷondige hōgiri mattu nannannu smarisuva viṣayadalli ālasya tōrabēḍi
Surah Taha, Verse 39
إِذۡ تَمۡشِيٓ أُخۡتُكَ فَتَقُولُ هَلۡ أَدُلُّكُمۡ عَلَىٰ مَن يَكۡفُلُهُۥۖ فَرَجَعۡنَٰكَ إِلَىٰٓ أُمِّكَ كَيۡ تَقَرَّ عَيۡنُهَا وَلَا تَحۡزَنَۚ وَقَتَلۡتَ نَفۡسٗا فَنَجَّيۡنَٰكَ مِنَ ٱلۡغَمِّ وَفَتَنَّـٰكَ فُتُونٗاۚ فَلَبِثۡتَ سِنِينَ فِيٓ أَهۡلِ مَدۡيَنَ ثُمَّ جِئۡتَ عَلَىٰ قَدَرٖ يَٰمُوسَىٰ
nīvibbarū phiraunana baḷige hōgiri. Avanu khaṇḍita baṇḍāyaveddiruvanu
Surah Taha, Verse 40
وَٱصۡطَنَعۡتُكَ لِنَفۡسِي
nīvibbarū avanoḍane saumyavāda mātannē āḍiri. Avanu upadēśa svīkarisabahudu athavā dēva bhaya uḷḷavanāgalū bahudu (endu nirīkṣisuttā)
Surah Taha, Verse 41
ٱذۡهَبۡ أَنتَ وَأَخُوكَ بِـَٔايَٰتِي وَلَا تَنِيَا فِي ذِكۡرِي
avaribbarū hēḷidaru; nam'moḍeyā, avanu nam'ma mēle daurjan'yavesaguva athavā mattaṣṭu vidrōhiyāguva bhaya namagide
Surah Taha, Verse 42
ٱذۡهَبَآ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ إِنَّهُۥ طَغَىٰ
avanu (allāhanu) hēḷidanu; nīvibbarū an̄jabēḍi. Nānu khaṇḍita nim'ma jotegiddēne. Ellavannū kēḷuttiruttēne mattu nōḍuttiruttēne
Surah Taha, Verse 43
فَقُولَا لَهُۥ قَوۡلٗا لَّيِّنٗا لَّعَلَّهُۥ يَتَذَكَّرُ أَوۡ يَخۡشَىٰ
nīvīga avana baḷige hōgiri mattu hēḷiri; nāvu khaṇḍita ninna oḍeyana dūtaru. Nīnu isrā'īlara santatiyannu nam'ma jote kaḷisikoḍu. Nīnu avarannu hinsisabēḍa. Nāvu ninna oḍeyana kaḍeyinda, purāveyondige ninna baḷige bandiruvevu. Sanmārgavannu anusarisuvavarige śānti sigali
Surah Taha, Verse 44
قَالَا رَبَّنَآ إِنَّنَا نَخَافُ أَن يَفۡرُطَ عَلَيۡنَآ أَوۡ أَن يَطۡغَىٰ
namage divyasandēśavannu nīḍalāgide – (idannu) suḷḷendavanu hāgū kaḍegaṇisidavanu śikṣege pātranāguvanu
Surah Taha, Verse 45
قَالَ لَا تَخَافَآۖ إِنَّنِي مَعَكُمَآ أَسۡمَعُ وَأَرَىٰ
avanu (phiraun) kēḷidanu; ō mūsā, nim'mibbara dēvaru yāru
Surah Taha, Verse 46
فَأۡتِيَاهُ فَقُولَآ إِنَّا رَسُولَا رَبِّكَ فَأَرۡسِلۡ مَعَنَا بَنِيٓ إِسۡرَـٰٓءِيلَ وَلَا تُعَذِّبۡهُمۡۖ قَدۡ جِئۡنَٰكَ بِـَٔايَةٖ مِّن رَّبِّكَۖ وَٱلسَّلَٰمُ عَلَىٰ مَنِ ٱتَّبَعَ ٱلۡهُدَىٰٓ
Avaru (mūsā) hēḷidaru; pratiyondu vastuvige rūpa koṭṭavanu mattu mārgadarśana nīḍidavanē nanna dēvaru
Surah Taha, Verse 47
إِنَّا قَدۡ أُوحِيَ إِلَيۡنَآ أَنَّ ٱلۡعَذَابَ عَلَىٰ مَن كَذَّبَ وَتَوَلَّىٰ
avanu hēḷidanu; hāgādare hindina kālagaḷa janara sthitiyēnu
Surah Taha, Verse 48
قَالَ فَمَن رَّبُّكُمَا يَٰمُوسَىٰ
avaru hēḷidaru; avara kuritāda māhitiyu nanna dēvara baḷi ondu granthadallide. Nanna dēvaru endū tappuvudilla mattu endū mareyuvudilla
Surah Taha, Verse 49
قَالَ رَبُّنَا ٱلَّذِيٓ أَعۡطَىٰ كُلَّ شَيۡءٍ خَلۡقَهُۥ ثُمَّ هَدَىٰ
avanē nim'ma pālige bhūmiyannu toṭṭilāgisidavanu mattu adaralli nimagāgi dārigaḷannu teredavanu mattu ākāśadinda nīrannu surisidavanu. Nāvu adarinda vividha jātiya sasyagaḷa jotegaḷannu beḷesidevu
Surah Taha, Verse 50
قَالَ فَمَا بَالُ ٱلۡقُرُونِ ٱلۡأُولَىٰ
nīvū tinniri mattu nim'ma jānuvārugaḷannū mēyisiri. Khaṇḍitavāgiyū bud'dhi uḷḷavarige idaralli purāvegaḷive
Surah Taha, Verse 51
قَالَ عِلۡمُهَا عِندَ رَبِّي فِي كِتَٰبٖۖ لَّا يَضِلُّ رَبِّي وَلَا يَنسَى
nāvu adarindalē (maṇṇinindalē) nim'mannu sr̥ṣṭisiruvevu. Adaroḷakkē nāvu nim'mannu maraḷisuvevu mattu innom'me adaroḷagindalē nim'mannu nāvu horataruvevu
Surah Taha, Verse 52
ٱلَّذِي جَعَلَ لَكُمُ ٱلۡأَرۡضَ مَهۡدٗا وَسَلَكَ لَكُمۡ فِيهَا سُبُلٗا وَأَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مَآءٗ فَأَخۡرَجۡنَا بِهِۦٓ أَزۡوَٰجٗا مِّن نَّبَاتٖ شَتَّىٰ
nāvu ātanige (phiraunanige) nam'ma ella purāvegaḷannu tōrisidevu. Ādare avanu avellavannū suḷḷendu tiraskarisidanu mattu nirākarisidanu
Surah Taha, Verse 53
كُلُواْ وَٱرۡعَوۡاْ أَنۡعَٰمَكُمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰ
avanu hēḷidanu; ō mūsā, nīnēnu, ninna jādūgārikeya mūlaka nam'mannu nam'ma nāḍininda horahākalikkāgi nam'ma baḷige bandiruveyā
Surah Taha, Verse 54
۞مِنۡهَا خَلَقۡنَٰكُمۡ وَفِيهَا نُعِيدُكُمۡ وَمِنۡهَا نُخۡرِجُكُمۡ تَارَةً أُخۡرَىٰ
hāgādare ninnedurige nāvu intahadē jādūgārikeyannu taruvevu. Adakkāgi nam'ma hāgū ninna naḍuve ondu dinavannu nigadi paḍisu. Nāvāgali nīnāgali adannu ullaṅghisabāradu. Idu ondu tereda bayalalli naḍeyali
Surah Taha, Verse 55
وَلَقَدۡ أَرَيۡنَٰهُ ءَايَٰتِنَا كُلَّهَا فَكَذَّبَ وَأَبَىٰ
avaru (mūsā) hēḷidaru; utsavada dinavē nim'ma niścita dinavāgali. Andu mun̄jāne janarannu sērisuva kelasa naḍeyali
Surah Taha, Verse 56
قَالَ أَجِئۡتَنَا لِتُخۡرِجَنَا مِنۡ أَرۡضِنَا بِسِحۡرِكَ يَٰمُوسَىٰ
hāge horaṭu hōda phiraunanu tannellā dāḷagaḷannu saṅgrahisi matte bandanu
Surah Taha, Verse 57
فَلَنَأۡتِيَنَّكَ بِسِحۡرٖ مِّثۡلِهِۦ فَٱجۡعَلۡ بَيۡنَنَا وَبَيۡنَكَ مَوۡعِدٗا لَّا نُخۡلِفُهُۥ نَحۡنُ وَلَآ أَنتَ مَكَانٗا سُوٗى
avanoḍane (phiraun mattavana jādūgāraroḍane) mūsā hēḷidaru; nimage nāśavide, nīvu allāhana mēle suḷḷannu ārōpisabēḍi. Avanu nim'mannu śikṣisi nāśagoḷisuvanu. Suḷḷannu sr̥ṣṭisidavanu sōluṇṇuvanu
Surah Taha, Verse 58
قَالَ مَوۡعِدُكُمۡ يَوۡمُ ٱلزِّينَةِ وَأَن يُحۡشَرَ ٱلنَّاسُ ضُحٗى
Avaru (jādūgāraru) tāvēnu māḍabēkemba kuritu paraspara jagaḷāḍidaru mattu guṭṭāgi samālōcisidaru
Surah Taha, Verse 59
فَتَوَلَّىٰ فِرۡعَوۡنُ فَجَمَعَ كَيۡدَهُۥ ثُمَّ أَتَىٰ
avaru (janaroḍane) hēḷidaru; ivaribbaru jādūgāraru tam'ma jāduvina mūlaka nim'mannu nim'ma nāḍininda hora hākabayasuttāre mattu nim'ma śrēṣṭha panthavannu nāśa paḍisabayasuttāre
Surah Taha, Verse 60
قَالَ لَهُم مُّوسَىٰ وَيۡلَكُمۡ لَا تَفۡتَرُواْ عَلَى ٱللَّهِ كَذِبٗا فَيُسۡحِتَكُم بِعَذَابٖۖ وَقَدۡ خَابَ مَنِ ٱفۡتَرَىٰ
nīvīga nim'mella upāyagaḷannu oṭṭu sērisi sālāgi banniri. Indu mēlugai sādhisuvavanē vijayiyāguvanu
Surah Taha, Verse 61
فَتَنَٰزَعُوٓاْ أَمۡرَهُم بَيۡنَهُمۡ وَأَسَرُّواْ ٱلنَّجۡوَىٰ
avaru (jādūgāraru) hēḷidaru; ō mūsā, nīvu (daṇḍavannu) eseyuvirā? Athavā modalu nāvu eseyabēkē
Surah Taha, Verse 62
قَالُوٓاْ إِنۡ هَٰذَٰنِ لَسَٰحِرَٰنِ يُرِيدَانِ أَن يُخۡرِجَاكُم مِّنۡ أَرۡضِكُم بِسِحۡرِهِمَا وَيَذۡهَبَا بِطَرِيقَتِكُمُ ٱلۡمُثۡلَىٰ
avaru (mūsā), ‘‘modalu nīvē eseyiri’’ endaru. Aṣṭarallē avarige (mūsārige), avara (jādūgārara) jāduvinindāgi avara haggagaḷu hāgū daṇḍagaḷellā calisuttiruvante tōridavu
Surah Taha, Verse 63
فَأَجۡمِعُواْ كَيۡدَكُمۡ ثُمَّ ٱئۡتُواْ صَفّٗاۚ وَقَدۡ أَفۡلَحَ ٱلۡيَوۡمَ مَنِ ٱسۡتَعۡلَىٰ
mūsā tam'ma manadoḷagē an̄jidaru
Surah Taha, Verse 64
قَالُواْ يَٰمُوسَىٰٓ إِمَّآ أَن تُلۡقِيَ وَإِمَّآ أَن نَّكُونَ أَوَّلَ مَنۡ أَلۡقَىٰ
nāvu hēḷidevu; nīvu an̄jabēḍi. Khaṇḍita nīvē vijayiyāguviri
Surah Taha, Verse 65
قَالَ بَلۡ أَلۡقُواْۖ فَإِذَا حِبَالُهُمۡ وَعِصِيُّهُمۡ يُخَيَّلُ إِلَيۡهِ مِن سِحۡرِهِمۡ أَنَّهَا تَسۡعَىٰ
nīvīga nim'ma balagaiyalliruvudannu esedu biḍiri. Avaru racisi tandiruva ellavannū adu nuṅgi biḍuvudu. Avaru racisi tandiruvudellavū khaṇḍitavāgiyū kēvala jādūgārikeya mōsavāgide. Jādūgāranu ellige hōdarū vijayiyāgalāranu
Surah Taha, Verse 66
فَأَوۡجَسَ فِي نَفۡسِهِۦ خِيفَةٗ مُّوسَىٰ
konege jādūgāraru sāṣṭāṅgaveragibiṭṭaru. Avaru hēḷidaru; nāvu hārūn mattu mūsāra dēvarannu nambidevu
Surah Taha, Verse 67
قُلۡنَا لَا تَخَفۡ إِنَّكَ أَنتَ ٱلۡأَعۡلَىٰ
avanu (phiraun) hēḷidanu; nānu nimage anumati nīḍuva munnavē nīvu nambi biṭṭirallā! Khaṇḍitavāgiyū avanē (mūsā) nimage jādūgārike kalisida nim'ma hiriyanu. Nānīga nim'ma kaigaḷannu mattu nim'ma kālugaḷannu virud'dha dikkugaḷinda kaḍidu hākuttēne mattu kharjūrada kambagaḷa mēle nim'mannu śilubegērisuttēne. Nam'ma paiki, heccu tīvravāgiruva mattu bahukāla uḷiyuva śikṣeyannu nīḍaballavaru yāru embudu āga nimage tiḷiyuvudu
Surah Taha, Verse 68
وَأَلۡقِ مَا فِي يَمِينِكَ تَلۡقَفۡ مَا صَنَعُوٓاْۖ إِنَّمَا صَنَعُواْ كَيۡدُ سَٰحِرٖۖ وَلَا يُفۡلِحُ ٱلسَّاحِرُ حَيۡثُ أَتَىٰ
Avaru (jādūgāraru) hēḷidaru; nam'ma munde bandiruva spaṣṭa purāvegaḷeduru hāgū nam'mannu sr̥ṣṭisidavaneduru nāvu khaṇḍita ninage prāśastya nīḍalārevu. Nīnēnu tīrmānisuveyō adannu tīrmānisibiḍu. Ninage heccendare ī lōkada badukina kuritu mātra tīrmānisalu sādhya
Surah Taha, Verse 69
فَأُلۡقِيَ ٱلسَّحَرَةُ سُجَّدٗا قَالُوٓاْ ءَامَنَّا بِرَبِّ هَٰرُونَ وَمُوسَىٰ
nāvantu nam'ma oḍeyanalli nambike iṭṭiruvevu – nam'ma tappugaḷannu mattu jāduvina hesaralli nīnu balavantavāgi nam'minda māḍisida ella kr̥tyagaḷannu avanu kṣamisabēkendu (nāvu ī nirdhāra māḍiruvevu). Allāhanu sarvaśrēṣṭhanāgiddāne mattu sadākāla iruvavanāgiddāne
Surah Taha, Verse 70
قَالَ ءَامَنتُمۡ لَهُۥ قَبۡلَ أَنۡ ءَاذَنَ لَكُمۡۖ إِنَّهُۥ لَكَبِيرُكُمُ ٱلَّذِي عَلَّمَكُمُ ٱلسِّحۡرَۖ فَلَأُقَطِّعَنَّ أَيۡدِيَكُمۡ وَأَرۡجُلَكُم مِّنۡ خِلَٰفٖ وَلَأُصَلِّبَنَّكُمۡ فِي جُذُوعِ ٱلنَّخۡلِ وَلَتَعۡلَمُنَّ أَيُّنَآ أَشَدُّ عَذَابٗا وَأَبۡقَىٰ
tanna oḍeyana baḷi aparādhiyāgi hājarādavanige khaṇḍita narakavē gati. Alli avanu sāyalāranu mattu badukiyū iralāranu
Surah Taha, Verse 71
قَالُواْ لَن نُّؤۡثِرَكَ عَلَىٰ مَا جَآءَنَا مِنَ ٱلۡبَيِّنَٰتِ وَٱلَّذِي فَطَرَنَاۖ فَٱقۡضِ مَآ أَنتَ قَاضٍۖ إِنَّمَا تَقۡضِي هَٰذِهِ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَآ
innu, viśvāsiyāgi avana munde hājarādavanu – avanu satkarmagaḷannū māḍiddare, avarige unnatavāda sthānagaḷive
Surah Taha, Verse 72
إِنَّآ ءَامَنَّا بِرَبِّنَا لِيَغۡفِرَ لَنَا خَطَٰيَٰنَا وَمَآ أَكۡرَهۡتَنَا عَلَيۡهِ مِنَ ٱلسِّحۡرِۗ وَٱللَّهُ خَيۡرٞ وَأَبۡقَىٰٓ
śāśvatavāda tōṭagaḷive. Avugaḷa taḷabhāgadalli nadigaḷu hariyuttiruvavu. Avaru avugaḷalli sadākāla iruvaru. Idu tannannu sanskarisikoṇḍavanige iruva pratiphala
Surah Taha, Verse 73
إِنَّهُۥ مَن يَأۡتِ رَبَّهُۥ مُجۡرِمٗا فَإِنَّ لَهُۥ جَهَنَّمَ لَا يَمُوتُ فِيهَا وَلَا يَحۡيَىٰ
munde, nāvu mūsārige divyavāṇiyannu kaḷisidevu; nīvu rātri hottu nanna dāsarondige horaḍiri mattu avarigāgi samudradalli oṇadārigaḷannu nirmisiri. Nimage, bandhitanāguva bhayavū iradu (muḷugi biḍuva) āśaṅkeyū iradu
Surah Taha, Verse 74
وَمَن يَأۡتِهِۦ مُؤۡمِنٗا قَدۡ عَمِلَ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ فَأُوْلَـٰٓئِكَ لَهُمُ ٱلدَّرَجَٰتُ ٱلۡعُلَىٰ
phiraunanu tanna paḍegaḷondige avarannu himbālisi bandanu. Konege samudravu avarannu sampūrṇavāgi muttikoṇḍitu
Surah Taha, Verse 75
جَنَّـٰتُ عَدۡنٖ تَجۡرِي مِن تَحۡتِهَا ٱلۡأَنۡهَٰرُ خَٰلِدِينَ فِيهَاۚ وَذَٰلِكَ جَزَآءُ مَن تَزَكَّىٰ
phiraunanu tanna janāṅgavannu dārigeḍisiddanu – avanu avarannu saridāriyalli naḍesalilla
Surah Taha, Verse 76
وَلَقَدۡ أَوۡحَيۡنَآ إِلَىٰ مُوسَىٰٓ أَنۡ أَسۡرِ بِعِبَادِي فَٱضۡرِبۡ لَهُمۡ طَرِيقٗا فِي ٱلۡبَحۡرِ يَبَسٗا لَّا تَخَٰفُ دَرَكٗا وَلَا تَخۡشَىٰ
isrā'īlara santatigaḷē, nāvu nim'mannu nim'ma śatruvininda rakṣisidevu hāgū tūr parvatada bala bhāgadalli nāvu nimage mātu koṭṭevu mattu nimagāgi mann hāgū salvā (emba viśēṣa āhāra)gaḷannu iḷisikoṭṭevu
Surah Taha, Verse 77
فَأَتۡبَعَهُمۡ فِرۡعَوۡنُ بِجُنُودِهِۦ فَغَشِيَهُم مِّنَ ٱلۡيَمِّ مَا غَشِيَهُمۡ
Nāvu nimage koṭṭiruvudaralli nirmalavāgiruvudannu tinniri mattu ī viṣayadalli vidrōhavesagabēḍi. An'yathā nanna kōpavu nim'ma mēleraguvudu. Nanna kōpavu yāra mēleragitō avanu nāśavādanu
Surah Taha, Verse 78
وَأَضَلَّ فِرۡعَوۡنُ قَوۡمَهُۥ وَمَا هَدَىٰ
paścāttāpa paḍuvavaru, viśvāsigaḷāgiruvavaru, satkarma māḍuvavaru mattu saridāriyalliruvavara pālige nānu khaṇḍita tumbā kṣamāśīlanāgiddēne
Surah Taha, Verse 79
يَٰبَنِيٓ إِسۡرَـٰٓءِيلَ قَدۡ أَنجَيۡنَٰكُم مِّنۡ عَدُوِّكُمۡ وَوَٰعَدۡنَٰكُمۡ جَانِبَ ٱلطُّورِ ٱلۡأَيۡمَنَ وَنَزَّلۡنَا عَلَيۡكُمُ ٱلۡمَنَّ وَٱلسَّلۡوَىٰ
(munde allāhanu kēḷidanu;) ō mūsā, nīvu nim'ma janāṅgadavariginta modalu baralu kāraṇavēnu
Surah Taha, Verse 80
كُلُواْ مِن طَيِّبَٰتِ مَا رَزَقۡنَٰكُمۡ وَلَا تَطۡغَوۡاْ فِيهِ فَيَحِلَّ عَلَيۡكُمۡ غَضَبِيۖ وَمَن يَحۡلِلۡ عَلَيۡهِ غَضَبِي فَقَدۡ هَوَىٰ
avaru hēḷidaru; avaru nanna hindeyē baruttiddāre. Nannoḍeyā, nānu ninnannu veuccisabēkendu āturavāgi bande
Surah Taha, Verse 81
وَإِنِّي لَغَفَّارٞ لِّمَن تَابَ وَءَامَنَ وَعَمِلَ صَٰلِحٗا ثُمَّ ٱهۡتَدَىٰ
avanu (allāhanu) hēḷidanu; nīvu horaṭa baḷika nāvu nim'ma janāṅgavannu parīkṣisidevu mattu avarannu sāmirī dāri tappisidanu
Surah Taha, Verse 82
۞وَمَآ أَعۡجَلَكَ عَن قَوۡمِكَ يَٰمُوسَىٰ
mūsā tumbā kōpagoṇḍu duḥkhadondige tam'ma janāṅgada baḷige maraḷidaru. Avaru hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nim'ma oḍeyanu nimage bahaḷa śrēṣṭha vāgdānavannu nīḍiralillavē? Vāgdānada kālāvadhiyu nimage tumbā dīrghavenisibiṭṭitē? Athavā nīvu nim'ma oḍeyana kōpavannu āmantrisalu bayasi adakkāgi nanna jotegina karārannu muridirā
Surah Taha, Verse 83
قَالَ هُمۡ أُوْلَآءِ عَلَىٰٓ أَثَرِي وَعَجِلۡتُ إِلَيۡكَ رَبِّ لِتَرۡضَىٰ
avaru hēḷidaru; nāvu nim'ma jotegina karārannu muridudu nam'miṣṭadindalla. Ondu janāṅgadavara ābharaṇagaḷannu nam'ma mēle hēralāgittu. Nāvu adannu esedu biṭṭevu. Hāgendē sāmirī namage sūcisiddanu
Surah Taha, Verse 84
قَالَ فَإِنَّا قَدۡ فَتَنَّا قَوۡمَكَ مِنۢ بَعۡدِكَ وَأَضَلَّهُمُ ٱلسَّامِرِيُّ
avanu (sāmirī) avarigāgi ondu karuvina ākr̥tiyannu racisidanu. Adarinda ondu kūgu horaḍuttittu. Āga avaru ‘‘iduvē nim'ma dēvaru hāgū mūsāra dēvaru. Ādare avaru (mūsā) maretiddāre’’ endu biṭṭaru
Surah Taha, Verse 85
فَرَجَعَ مُوسَىٰٓ إِلَىٰ قَوۡمِهِۦ غَضۡبَٰنَ أَسِفٗاۚ قَالَ يَٰقَوۡمِ أَلَمۡ يَعِدۡكُمۡ رَبُّكُمۡ وَعۡدًا حَسَنًاۚ أَفَطَالَ عَلَيۡكُمُ ٱلۡعَهۡدُ أَمۡ أَرَدتُّمۡ أَن يَحِلَّ عَلَيۡكُمۡ غَضَبٞ مِّن رَّبِّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُم مَّوۡعِدِي
adu (karuvina ākr̥ti) avara yāva mātigū uttarisuvudilla mattu avarige yāvudē naṣṭa athavā lābhavannuṇṭu māḍuva sāmarthya adakkilla – embudannu avaru kāṇuttillavē
Surah Taha, Verse 86
قَالُواْ مَآ أَخۡلَفۡنَا مَوۡعِدَكَ بِمَلۡكِنَا وَلَٰكِنَّا حُمِّلۡنَآ أَوۡزَارٗا مِّن زِينَةِ ٱلۡقَوۡمِ فَقَذَفۡنَٰهَا فَكَذَٰلِكَ أَلۡقَى ٱلسَّامِرِيُّ
Ī modalu hārūnaru avaroḍane hēḷidaru; nanna janāṅgadavarē, nim'mannu ī (karuvina ākr̥tiya) mūlaka parīkṣisalāguttide. Khaṇḍitavāgiyū ā parama dayāḷuvē nim'ma oḍeyanu. Nīvu nannannu anusarisiri mattu nanna ādēśavannu pālisiri
Surah Taha, Verse 87
فَأَخۡرَجَ لَهُمۡ عِجۡلٗا جَسَدٗا لَّهُۥ خُوَارٞ فَقَالُواْ هَٰذَآ إِلَٰهُكُمۡ وَإِلَٰهُ مُوسَىٰ فَنَسِيَ
avaru (janāṅgadavaru) hēḷidaru; mūsāru nam'ma baḷige maraḷi baruvavaregū nāvu idannu agali dūra nillalārevu
Surah Taha, Verse 88
أَفَلَا يَرَوۡنَ أَلَّا يَرۡجِعُ إِلَيۡهِمۡ قَوۡلٗا وَلَا يَمۡلِكُ لَهُمۡ ضَرّٗا وَلَا نَفۡعٗا
avaru (mūsā) hēḷidaru; ō hārūnarē, avaru dārigeṭṭāga (avarannu saripaḍisadante) nim'mannēnu taḍedittu
Surah Taha, Verse 89
وَلَقَدۡ قَالَ لَهُمۡ هَٰرُونُ مِن قَبۡلُ يَٰقَوۡمِ إِنَّمَا فُتِنتُم بِهِۦۖ وَإِنَّ رَبَّكُمُ ٱلرَّحۡمَٰنُ فَٱتَّبِعُونِي وَأَطِيعُوٓاْ أَمۡرِي
nīvēke nannannu anusarisalilla? Nīvu nanna ādēśavannu ullaṅghisi biṭṭirā
Surah Taha, Verse 90
قَالُواْ لَن نَّبۡرَحَ عَلَيۡهِ عَٰكِفِينَ حَتَّىٰ يَرۡجِعَ إِلَيۡنَا مُوسَىٰ
avaru (hārūn) hēḷidaru; nanna tāyiya putrarē, nīvu nanna gaḍḍavannu mattu nanna taleyannu hiḍiyabēḍi. Nijavāgi, ‘‘nīnu nanna hāgū isrā'īlara santatiya naḍuve bhinnate mūḍiside mattu nanna ādēśakkāgi nīnu kāyalilla’’ endu nīvu hēḷuviremba bhaya nanagittu
Surah Taha, Verse 91
قَالَ يَٰهَٰرُونُ مَا مَنَعَكَ إِذۡ رَأَيۡتَهُمۡ ضَلُّوٓاْ
avaru (mūsā) hēḷidaru; sāmirī, ninna saṅgati ēnu
Surah Taha, Verse 92
أَلَّا تَتَّبِعَنِۖ أَفَعَصَيۡتَ أَمۡرِي
avanu hēḷidanu; avaru kāṇaddannu nānu kaṇḍiddēne. Dēvadūtara hejje gurutu iddallinda nānu ondu hiḍi maṇṇu hekki adara (karuvina ākr̥tiya) mēle hāki biṭṭidde. Nanna cittavu nanage hāgeyē māḍalu sūcisitu
Surah Taha, Verse 93
قَالَ يَبۡنَؤُمَّ لَا تَأۡخُذۡ بِلِحۡيَتِي وَلَا بِرَأۡسِيٓۖ إِنِّي خَشِيتُ أَن تَقُولَ فَرَّقۡتَ بَيۡنَ بَنِيٓ إِسۡرَـٰٓءِيلَ وَلَمۡ تَرۡقُبۡ قَوۡلِي
avaru (mūsā) hēḷidaru; nīnu tolagibiḍu. Ī lōkada badukinalli ninagiruva śikṣeyēnendare ‘‘nannannu muṭṭabēḍi’’ endu nīnu, hēḷuttirabēku. Ninagāgi ondu samaya nigadiyāgide. Adannu badalisalu ninnindāgadu. Nīnu aṣṭondu niṣṭheyinda nambikoṇḍidda ā ninna dēvarannom'me nōḍu. Nāvīga adannu suṭṭu biḍuvevu mattu adara būdiyannu nadiyalli harisibiḍuvevu
Surah Taha, Verse 94
قَالَ فَمَا خَطۡبُكَ يَٰسَٰمِرِيُّ
khaṇḍita, allāhanē nim'ma dēvaru. Avana horatu bēre dēvarilla. Avana jñānavu ellavannū āvariside
Surah Taha, Verse 95
قَالَ بَصُرۡتُ بِمَا لَمۡ يَبۡصُرُواْ بِهِۦ فَقَبَضۡتُ قَبۡضَةٗ مِّنۡ أَثَرِ ٱلرَّسُولِ فَنَبَذۡتُهَا وَكَذَٰلِكَ سَوَّلَتۡ لِي نَفۡسِي
(dūtarē,) ī rīti nāvu nimage gatakālada saṅgatigaḷannu tiḷisuttēve. Khaṇḍitavāgiyū nāvu nimage nam'ma kaḍeyinda upadēśavannu nīḍiruttēve
Surah Taha, Verse 96
قَالَ فَٱذۡهَبۡ فَإِنَّ لَكَ فِي ٱلۡحَيَوٰةِ أَن تَقُولَ لَا مِسَاسَۖ وَإِنَّ لَكَ مَوۡعِدٗا لَّن تُخۡلَفَهُۥۖ وَٱنظُرۡ إِلَىٰٓ إِلَٰهِكَ ٱلَّذِي ظَلۡتَ عَلَيۡهِ عَاكِفٗاۖ لَّنُحَرِّقَنَّهُۥ ثُمَّ لَنَنسِفَنَّهُۥ فِي ٱلۡيَمِّ نَسۡفًا
Adannu kaḍegaṇisidavanu punarut'thāna dina bhārī horeyannu horuvanu
Surah Taha, Verse 97
إِنَّمَآ إِلَٰهُكُمُ ٱللَّهُ ٱلَّذِي لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَۚ وَسِعَ كُلَّ شَيۡءٍ عِلۡمٗا
avaru sadā adē sthitiyalliruvaru. Punarut'thāna dina ā horeyu avara pālige tīrā keṭṭadāgiruvudu
Surah Taha, Verse 98
كَذَٰلِكَ نَقُصُّ عَلَيۡكَ مِنۡ أَنۢبَآءِ مَا قَدۡ سَبَقَۚ وَقَدۡ ءَاتَيۡنَٰكَ مِن لَّدُنَّا ذِكۡرٗا
kahaḷe ūduva ā dina nāvu aparādhigaḷannu ondeḍe sērisuvevu. Āga avara kaṇṇugaḷu (nistējavāgi) nīlavāgiruvavu
Surah Taha, Verse 99
مَّنۡ أَعۡرَضَ عَنۡهُ فَإِنَّهُۥ يَحۡمِلُ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ وِزۡرًا
avaru guṭṭāgi, ‘‘nīvu (ihalōkadalli) hattudina mātra iddiri’’ endu paraspara hēḷikoḷḷuvaru
Surah Taha, Verse 100
خَٰلِدِينَ فِيهِۖ وَسَآءَ لَهُمۡ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ حِمۡلٗا
avaru hēḷuttiruvudannellā nāvu cennāgi ballevu. Avarallina atyanta jāṇanu, ‘‘nīvu badukiddudu kēvala ondu dina mātra’’ ennuvanu
Surah Taha, Verse 101
يَوۡمَ يُنفَخُ فِي ٱلصُّورِۚ وَنَحۡشُرُ ٱلۡمُجۡرِمِينَ يَوۡمَئِذٖ زُرۡقٗا
(dūtarē,) avaru nim'moḍane parvatagaḷa kuritu kēḷuttāre. Nīvu hēḷiri; nanna oḍeyanu avugaḷannu chidragoḷisi hārisi biḍuvanu
Surah Taha, Verse 102
يَتَخَٰفَتُونَ بَيۡنَهُمۡ إِن لَّبِثۡتُمۡ إِلَّا عَشۡرٗا
ā baḷika avanu idannu (ī nelavannu) samataṭṭāgisi biḍuvanu
Surah Taha, Verse 103
نَّحۡنُ أَعۡلَمُ بِمَا يَقُولُونَ إِذۡ يَقُولُ أَمۡثَلُهُمۡ طَرِيقَةً إِن لَّبِثۡتُمۡ إِلَّا يَوۡمٗا
nīvu idaralli yāvudē ēru-taggugaḷannu kāṇalāriri
Surah Taha, Verse 104
وَيَسۡـَٔلُونَكَ عَنِ ٱلۡجِبَالِ فَقُلۡ يَنسِفُهَا رَبِّي نَسۡفٗا
andu avarellarū obba kareyuvātana hinde naḍeyuvaru mattu ātana maṭṭige yāva aḍetaḍeyū iradu. Ā parama dayāḷuvina munde ella dhvanigaḷū aḍagibiḍuvavu. Andu, hejjegaḷa sappaḷada horatu nīvu bērēnannū kēḷalāriri
Surah Taha, Verse 105
فَيَذَرُهَا قَاعٗا صَفۡصَفٗا
andu ā parama dayāḷuvina anumati paḍedavara horatu bēre yāra śiphāras'sinindalū yārigū prayōjanavāgadu
Surah Taha, Verse 106
لَّا تَرَىٰ فِيهَا عِوَجٗا وَلَآ أَمۡتٗا
avara mundiruvudannū, hindiruvudannū. Avarige tam'ma jñānadinda grahisalu sādhyavilladdannū avanu ballanu
Surah Taha, Verse 107
يَوۡمَئِذٖ يَتَّبِعُونَ ٱلدَّاعِيَ لَا عِوَجَ لَهُۥۖ وَخَشَعَتِ ٱلۡأَصۡوَاتُ لِلرَّحۡمَٰنِ فَلَا تَسۡمَعُ إِلَّا هَمۡسٗا
andu ella mukhagaḷū, sadā jīvantanāgiruva hāgū sadā susthiranāgiruvātana (allāhana) munde bāgiruvavu. An'yāyada hore hottavanu andu sōtu hōguvanu
Surah Taha, Verse 108
يَوۡمَئِذٖ لَّا تَنفَعُ ٱلشَّفَٰعَةُ إِلَّا مَنۡ أَذِنَ لَهُ ٱلرَّحۡمَٰنُ وَرَضِيَ لَهُۥ قَوۡلٗا
viśvāsiyāgiddu satkarmagaḷannu māḍuttiddavanige andu yāvudē an'yāyada athavā naṣṭada bhaya iralāradu
Surah Taha, Verse 109
يَعۡلَمُ مَا بَيۡنَ أَيۡدِيهِمۡ وَمَا خَلۡفَهُمۡ وَلَا يُحِيطُونَ بِهِۦ عِلۡمٗا
ī rīti nāvu avarige (dūtarige) arabī bhāṣeya kurānannu iḷisikoṭṭiruvevu mattu janaru satyaniṣṭharāgabēku athavā ā mūlaka avaru pāṭhakaliyabēkendu adaralli nāvu vividha bageyalli eccarike nīḍiruvevu
Surah Taha, Verse 110
۞وَعَنَتِ ٱلۡوُجُوهُ لِلۡحَيِّ ٱلۡقَيُّومِۖ وَقَدۡ خَابَ مَنۡ حَمَلَ ظُلۡمٗا
(Dūtarē,) allāhanē mahōnnatanu. Avanē naija dore. Nīvu nim'meḍege kaḷisalāguva divyavāṇiyu pūrtiyāguva munna kurānna viṣayadalli ātura paḍabēḍi. Mattu, nannoḍeyā, nanage innaṣṭu jñānavannu nīḍu endu prārthisiri
Surah Taha, Verse 111
وَمَن يَعۡمَلۡ مِنَ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ وَهُوَ مُؤۡمِنٞ فَلَا يَخَافُ ظُلۡمٗا وَلَا هَضۡمٗا
ī hinde nāvu ādamara jote ondu karārannu māḍiddevu. Ādare avaru adannu maretu biṭṭaru. Nāvu avaralli sthirateyannu kāṇalilla
Surah Taha, Verse 112
وَكَذَٰلِكَ أَنزَلۡنَٰهُ قُرۡءَانًا عَرَبِيّٗا وَصَرَّفۡنَا فِيهِ مِنَ ٱلۡوَعِيدِ لَعَلَّهُمۡ يَتَّقُونَ أَوۡ يُحۡدِثُ لَهُمۡ ذِكۡرٗا
nāvu malakgaḷoḍane, nīvu ādamarige sāṣṭāṅgaveragiri endāga avarellā sāṣṭāṅga veragidaru. Ādare iblīsana horatu. Avanu nirākarisidanu
Surah Taha, Verse 113
فَتَعَٰلَى ٱللَّهُ ٱلۡمَلِكُ ٱلۡحَقُّۗ وَلَا تَعۡجَلۡ بِٱلۡقُرۡءَانِ مِن قَبۡلِ أَن يُقۡضَىٰٓ إِلَيۡكَ وَحۡيُهُۥۖ وَقُل رَّبِّ زِدۡنِي عِلۡمٗا
nāvu hēḷidevu; ādamarē, khaṇḍitavāgiyū avanu nim'ma hāgū nim'ma patniya śatruvāgiddāne. Avanu nim'mibbarannū svargadinda hora hākuvantāgabāradu. Hāgāgi biṭṭare nīvu bhārī saṅkaṭakke silukuviri
Surah Taha, Verse 114
وَلَقَدۡ عَهِدۡنَآ إِلَىٰٓ ءَادَمَ مِن قَبۡلُ فَنَسِيَ وَلَمۡ نَجِدۡ لَهُۥ عَزۡمٗا
illi (svargadalli) nimage khaṇḍita hasivū bādhisadu, nagnateyū iradu
Surah Taha, Verse 115
وَإِذۡ قُلۡنَا لِلۡمَلَـٰٓئِكَةِ ٱسۡجُدُواْ لِأٓدَمَ فَسَجَدُوٓاْ إِلَّآ إِبۡلِيسَ أَبَىٰ
illi khaṇḍita nimage dāhavū āgadu, bisilina tāpavū tāgadu
Surah Taha, Verse 116
فَقُلۡنَا يَـٰٓـَٔادَمُ إِنَّ هَٰذَا عَدُوّٞ لَّكَ وَلِزَوۡجِكَ فَلَا يُخۡرِجَنَّكُمَا مِنَ ٱلۡجَنَّةِ فَتَشۡقَىٰٓ
ādare śaitānanu avarannu gondalakke silukisidanu. Avanu hēḷidanu; ādamarē, nānu nimage śāśvata badukannu hāgū endū patanavāgada sāmrājyavannu nīḍaballa maravannu tōrisalē
Surah Taha, Verse 117
إِنَّ لَكَ أَلَّا تَجُوعَ فِيهَا وَلَا تَعۡرَىٰ
konege avaribbarū adarinda (ā maradinda) tindaru. Kūḍalē avara guptāṅgagaḷu avara munde prakaṭavāduvu mattu avaru svargada elegaḷinda tam'mannu muccikoḷḷatoḍagidaru. Hīge ādamaru tam'ma oḍeyana ājñeyannu mīri naḍedāga, dāri tappidaru
Surah Taha, Verse 118
وَأَنَّكَ لَا تَظۡمَؤُاْ فِيهَا وَلَا تَضۡحَىٰ
munde avara oḍeyanu avarannu ārisikoṇḍu, avara paścāttāpavannu svīkarisi avarige mārgadarśana nīḍidanu
Surah Taha, Verse 119
فَوَسۡوَسَ إِلَيۡهِ ٱلشَّيۡطَٰنُ قَالَ يَـٰٓـَٔادَمُ هَلۡ أَدُلُّكَ عَلَىٰ شَجَرَةِ ٱلۡخُلۡدِ وَمُلۡكٖ لَّا يَبۡلَىٰ
avanu (allāh) hēḷidanu; nīvibbarū joteyāgi illinda iḷidu hōgiri. Nim'malli kelavaru matte kelavara śatrugaḷāguvaru. Nim'ma baḷige nanna kaḍeyinda mārgadarśanavu bandāga, nanna mārgadarśanavannu anusarisuvavanu endigū dārigeḍalāranu mattu avanendū bhāgyahīnanāgalāranu
Surah Taha, Verse 120
فَأَكَلَا مِنۡهَا فَبَدَتۡ لَهُمَا سَوۡءَٰتُهُمَا وَطَفِقَا يَخۡصِفَانِ عَلَيۡهِمَا مِن وَرَقِ ٱلۡجَنَّةِۚ وَعَصَىٰٓ ءَادَمُ رَبَّهُۥ فَغَوَىٰ
Innu, nannannu smarisuva viṣayadalli asaḍḍe tōridavana pālige khaṇḍitavāgiyū badukina sādhanagaḷu tīrā saṅkucitavāgibiḍuvavu mattu punarut'thāna dina nāvu avanannu kuruḍanāgi ebbisuvevu
Surah Taha, Verse 121
ثُمَّ ٱجۡتَبَٰهُ رَبُّهُۥ فَتَابَ عَلَيۡهِ وَهَدَىٰ
avanu, ‘‘nannoḍeyā! Nīnu nannannu kuruḍanāgi ebbisiruvudēke? Ī hinde nānu (ihalōkadalli) nōḍaballavanāgiddenallā?‘‘Ennuvanu
Surah Taha, Verse 122
قَالَ ٱهۡبِطَا مِنۡهَا جَمِيعَۢاۖ بَعۡضُكُمۡ لِبَعۡضٍ عَدُوّٞۖ فَإِمَّا يَأۡتِيَنَّكُم مِّنِّي هُدٗى فَمَنِ ٱتَّبَعَ هُدَايَ فَلَا يَضِلُّ وَلَا يَشۡقَىٰ
avanu (allāhanu) hēḷuvanu; ninna baḷige nanna vacanagaḷu bandidduvu. Nīnu avugaḷannu maretu biṭṭidde. Āddarinda indu ninnannu mareyalāgide
Surah Taha, Verse 123
وَمَنۡ أَعۡرَضَ عَن ذِكۡرِي فَإِنَّ لَهُۥ مَعِيشَةٗ ضَنكٗا وَنَحۡشُرُهُۥ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ أَعۡمَىٰ
miti mīri naḍedavanige hāgū tanna oḍeyana vacanagaḷannu nambadavanige nāvu intahadē pratiphalavannu nīḍuttēve. Paralōkada śikṣeyu tumbā tīvravāgiruttade mattu bahukāla uḷiyuttade
Surah Taha, Verse 124
قَالَ رَبِّ لِمَ حَشَرۡتَنِيٓ أَعۡمَىٰ وَقَدۡ كُنتُ بَصِيرٗا
avariginta mun̄ce nāvu anēka janāṅgagaḷannu nāśapaḍisiddēvembudu avarige mārgadarśiyallavē? Avaru, avara (nāśavādavara) ā pāḷu bidda nivāsagaḷalli naḍedāḍuttiruttāre. Nijavāgi bud'dhi uḷḷavarige idaralli halavu pāṭhagaḷive
Surah Taha, Verse 125
قَالَ كَذَٰلِكَ أَتَتۡكَ ءَايَٰتُنَا فَنَسِيتَهَاۖ وَكَذَٰلِكَ ٱلۡيَوۡمَ تُنسَىٰ
nim'ma oḍeyana kaḍeyinda ondu viṣayavu modalē nigadiyāgade iddiddare mattu ondu avadhi niścitavāgade iddiddare, (śikṣeyu) īgāgalē bandiruttittu
Surah Taha, Verse 126
وَكَذَٰلِكَ نَجۡزِي مَنۡ أَسۡرَفَ وَلَمۡ يُؤۡمِنۢ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِۦۚ وَلَعَذَابُ ٱلۡأٓخِرَةِ أَشَدُّ وَأَبۡقَىٰٓ
(dūtarē,) nīvīga avara ella mātugaḷannu sahisi koḷḷiri mattu sūryōdayakke mun̄ceyū sūryāstamānakke mun̄ceyū rātriya kelavu kṣaṇagaḷallū nim'ma oḍeyana guṇagāna māḍuttā avana pāvitravannu japisiri mattu hagalina gaḍibhāgadalli (allāhana) pāvitravannu japisiri – nīvu santr̥ptarāgabahudu
Surah Taha, Verse 127
أَفَلَمۡ يَهۡدِ لَهُمۡ كَمۡ أَهۡلَكۡنَا قَبۡلَهُم مِّنَ ٱلۡقُرُونِ يَمۡشُونَ فِي مَسَٰكِنِهِمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٖ لِّأُوْلِي ٱلنُّهَىٰ
avarallina kelavu gumpugaḷige, kēvala ihalōkada badukina śōbheyāgi nāvu nīḍiruva baḷakeya vastugaḷeḍege nīvu dr̥ṣṭi hāyisabēḍi. Nāvu ā mūlaka avarannu parīkṣisuttiddēve. Nijavāgi nim'ma oḍeyana koḍugeyē heccu śrēṣṭhavāgide hāgū heccu kāla uḷiyuttade
Surah Taha, Verse 128
وَلَوۡلَا كَلِمَةٞ سَبَقَتۡ مِن رَّبِّكَ لَكَانَ لِزَامٗا وَأَجَلٞ مُّسَمّٗى
Nīvu nim'ma maneyavarige namājhna ādēśa nīḍiri mattu svataḥ nīvu adannu pālisiri. Nāvu nim'moḍane āhāravannēnū bēḍuvudilla. Nijavāgi nāvē nimage āhāra nīḍuttēve. Antima sāphalyavu dharmaniṣṭhegē salluvudu
Surah Taha, Verse 129
فَٱصۡبِرۡ عَلَىٰ مَا يَقُولُونَ وَسَبِّحۡ بِحَمۡدِ رَبِّكَ قَبۡلَ طُلُوعِ ٱلشَّمۡسِ وَقَبۡلَ غُرُوبِهَاۖ وَمِنۡ ءَانَآيِٕ ٱلَّيۡلِ فَسَبِّحۡ وَأَطۡرَافَ ٱلنَّهَارِ لَعَلَّكَ تَرۡضَىٰ
‘‘ātanu tanna oḍeyana kaḍeyinda nam'ma baḷige yāvudē purāveyannēke tandilla?’’ Endu avaru kēḷuttāre. Gatakālada granthagaḷalliruva spaṣṭa purāvegaḷu avara baḷige bandillavē
Surah Taha, Verse 130
وَلَا تَمُدَّنَّ عَيۡنَيۡكَ إِلَىٰ مَا مَتَّعۡنَا بِهِۦٓ أَزۡوَٰجٗا مِّنۡهُمۡ زَهۡرَةَ ٱلۡحَيَوٰةِ ٱلدُّنۡيَا لِنَفۡتِنَهُمۡ فِيهِۚ وَرِزۡقُ رَبِّكَ خَيۡرٞ وَأَبۡقَىٰ
ondu vēḷe nāvu idakke (kurānna āgamanakke) mun̄ceyē avarannu ondu śikṣeya mūlaka nāśamāḍi biṭṭiddare avaru ‘‘nam'moḍeyā, nīnu nam'meḍege obba dūtanannēke kaḷisalilla? (Kaḷisiddare) nāvu, apamānitarāguva hāgū nindyarāguva munna ninna vacanagaḷannu anusarisuttiddavu’’ ennuttiddaru
Surah Taha, Verse 131
وَأۡمُرۡ أَهۡلَكَ بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱصۡطَبِرۡ عَلَيۡهَاۖ لَا نَسۡـَٔلُكَ رِزۡقٗاۖ نَّحۡنُ نَرۡزُقُكَۗ وَٱلۡعَٰقِبَةُ لِلتَّقۡوَىٰ
nīvu hēḷiri; ellarū kāyuttiddāre, nīvū kāyiri. Nēramārgadavaru yāru hāgū mārgadarśana paḍedavaru yāru embudu nimage bahubēganē tiḷiyalide
Surah Taha, Verse 132
وَقَالُواْ لَوۡلَا يَأۡتِينَا بِـَٔايَةٖ مِّن رَّبِّهِۦٓۚ أَوَلَمۡ تَأۡتِهِم بَيِّنَةُ مَا فِي ٱلصُّحُفِ ٱلۡأُولَىٰ
janara vicāraṇeya samayavu hattiravē ide. Ādarū avaru niścintarāgiddāre mattu kaḍegaṇisuttiddāre
Surah Taha, Verse 133
وَلَوۡ أَنَّآ أَهۡلَكۡنَٰهُم بِعَذَابٖ مِّن قَبۡلِهِۦ لَقَالُواْ رَبَّنَا لَوۡلَآ أَرۡسَلۡتَ إِلَيۡنَا رَسُولٗا فَنَتَّبِعَ ءَايَٰتِكَ مِن قَبۡلِ أَن نَّذِلَّ وَنَخۡزَىٰ
avara oḍeyana kaḍeyinda avara baḷige pratiyondu hosa upadēśa bandāgalū avaru adannu kēḷi gēli māḍiddāre
Surah Taha, Verse 134
قُلۡ كُلّٞ مُّتَرَبِّصٞ فَتَرَبَّصُواْۖ فَسَتَعۡلَمُونَ مَنۡ أَصۡحَٰبُ ٱلصِّرَٰطِ ٱلسَّوِيِّ وَمَنِ ٱهۡتَدَىٰ
avara manas'sugaḷu (ā kuritu) nirātaṅkavāgive. Mattu akramigaḷu guṭṭāgi paraspara (hīgendu) mātanāḍikoḷḷuttiddāre;‘‘avanu (muham'mad.Sa.) Nim'mantaha obba mānavanallade bērēnādarū āgiruvanē? Nīvēnu kaṇṇāre kaṇḍū, māṭada baḷige baruvirā?’’
Surah Taha, Verse 135