Surah As-Sajda - Kannada Translation by Abdussalam Puthige
الٓمٓ
idu ella lōkagaḷa oḍeyana kaḍeyinda iḷisalāgiruva grantha. Idaralli sandēhavilla
Surah As-Sajda, Verse 1
تَنزِيلُ ٱلۡكِتَٰبِ لَا رَيۡبَ فِيهِ مِن رَّبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ
(dūtarē,) avarēnu, ītanē idannu racisikoṇḍiddāne ennuttāreyē? Nijavāgi idu nim'ma oḍeyana kaḍeyinda bandiruva satyavāgide. Nimaginta modalu, tam'ma baḷige eccarisuvavaru bandillada janāṅgavondannu nīvu eccarisabēkendu. Mattu avaru (ī mūlaka) saridārige barabahudendu (idannu kaḷisalāgide)
Surah As-Sajda, Verse 2
أَمۡ يَقُولُونَ ٱفۡتَرَىٰهُۚ بَلۡ هُوَ ٱلۡحَقُّ مِن رَّبِّكَ لِتُنذِرَ قَوۡمٗا مَّآ أَتَىٰهُم مِّن نَّذِيرٖ مِّن قَبۡلِكَ لَعَلَّهُمۡ يَهۡتَدُونَ
ākāśagaḷannu, bhūmiyannu hāgū avugaḷa naḍuve iruva ellavannū allāhanē āru dinagaḷalli sr̥ṣṭisidanu. Ā baḷika viśvasinhāsanavannu āvarisidanu. Avana horatu nimage rakṣakarāgali śiphārasudārarāgali yārū illa. Nīvēnu cintane naḍesuvudillavē
Surah As-Sajda, Verse 3
ٱللَّهُ ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ وَمَا بَيۡنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٖ ثُمَّ ٱسۡتَوَىٰ عَلَى ٱلۡعَرۡشِۖ مَا لَكُم مِّن دُونِهِۦ مِن وَلِيّٖ وَلَا شَفِيعٍۚ أَفَلَا تَتَذَكَّرُونَ
ākāśadinda bhūmiyavaregina ella vyavahāragaḷannū avanē yōjisuttāne. Konege, nim'ma lekkācāra prakāra ondu sāvira varṣagaḷaṣṭu dīrghavāgiruva ondu dina idellavū avaneḍege maraḷalide
Surah As-Sajda, Verse 4
يُدَبِّرُ ٱلۡأَمۡرَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ثُمَّ يَعۡرُجُ إِلَيۡهِ فِي يَوۡمٖ كَانَ مِقۡدَارُهُۥٓ أَلۡفَ سَنَةٖ مِّمَّا تَعُدُّونَ
avanu gupta hāgū vyaktavāgiruva ellavannū aritiruva, pracaṇḍanū karuṇāmayiyū āgiddāne
Surah As-Sajda, Verse 5
ذَٰلِكَ عَٰلِمُ ٱلۡغَيۡبِ وَٱلشَّهَٰدَةِ ٱلۡعَزِيزُ ٱلرَّحِيمُ
avanu ella vastugaḷannū sundaravāgi sr̥ṣṭisiruvanu mattu avanu mānavana sr̥ṣṭiyannu maṇṇininda ārambhisidanu
Surah As-Sajda, Verse 6
ٱلَّذِيٓ أَحۡسَنَ كُلَّ شَيۡءٍ خَلَقَهُۥۖ وَبَدَأَ خَلۡقَ ٱلۡإِنسَٰنِ مِن طِينٖ
Ā baḷika avanu ātana (mānavana) santatiyannu tucchavāda nīrininda sr̥ṣṭisidanu
Surah As-Sajda, Verse 7
ثُمَّ جَعَلَ نَسۡلَهُۥ مِن سُلَٰلَةٖ مِّن مَّآءٖ مَّهِينٖ
ā baḷika avanu ātanige ākāra nīḍidanu. Mattu avanoḷage tanna ātmavannu ūdidanu mattu nimage kivigaḷannū kaṇṇugaḷannū manas'sugaḷannū nīḍidanu. (Iṣṭāgiyū) nīvu kr̥tajñate sallisuvudu tīrā kaḍime
Surah As-Sajda, Verse 8
ثُمَّ سَوَّىٰهُ وَنَفَخَ فِيهِ مِن رُّوحِهِۦۖ وَجَعَلَ لَكُمُ ٱلسَّمۡعَ وَٱلۡأَبۡصَٰرَ وَٱلۡأَفۡـِٔدَةَۚ قَلِيلٗا مَّا تَشۡكُرُونَ
‘‘nāvu bhūmiyoḷage kaṇmareyāgi hōda baḷika nam'mannēnu hosadāgi sr̥ṣṭisalāguvudē?’’ Endu avaru kēḷuttāre. Nijavāgi avaru, tam'ma oḍeyanannu bhēṭiyāgalikkide embudannu nirākarisuvavarāgiddāre
Surah As-Sajda, Verse 9
وَقَالُوٓاْ أَءِذَا ضَلَلۡنَا فِي ٱلۡأَرۡضِ أَءِنَّا لَفِي خَلۡقٖ جَدِيدِۭۚ بَلۡ هُم بِلِقَآءِ رَبِّهِمۡ كَٰفِرُونَ
hēḷiri; nim'mannu yāva maraṇa dūtana vaśakke oppisalāgideyō avanu nim'mannu sāyisuvanu. Ā baḷika nim'mannu nim'ma oḍeyana baḷige maraḷisalāguvudu
Surah As-Sajda, Verse 10
۞قُلۡ يَتَوَفَّىٰكُم مَّلَكُ ٱلۡمَوۡتِ ٱلَّذِي وُكِّلَ بِكُمۡ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمۡ تُرۡجَعُونَ
aparādhigaḷu tam'ma oḍeyana munde talebāgi, ‘‘nam'moḍeyā! Nāvu ellavannū nōḍikoṇḍevu mattu kēḷikoṇḍevu. Nam'mannīga (bhūmige) maraḷisu. Nāvu satkarmagaḷannu māḍuvevu. Nāvīga dr̥ḍhanambike uḷḷavarāgiddēve’’ endu hēḷuvudannu nīvu nōḍuvantiddare cennāgittu
Surah As-Sajda, Verse 11
وَلَوۡ تَرَىٰٓ إِذِ ٱلۡمُجۡرِمُونَ نَاكِسُواْ رُءُوسِهِمۡ عِندَ رَبِّهِمۡ رَبَّنَآ أَبۡصَرۡنَا وَسَمِعۡنَا فَٱرۡجِعۡنَا نَعۡمَلۡ صَٰلِحًا إِنَّا مُوقِنُونَ
nāvu bayasiddare pratiyobbarigū nēramārgavannu anusarisuva bhāgyavannu nīḍi biḍuttiddevu. Ādare, ‘‘khaṇḍita nānu narakavannu, mānavaru hāgū jinngaḷinda tumbi biḍaliddēne’’ emba nanna mātu nijavāgi biṭṭide
Surah As-Sajda, Verse 12
وَلَوۡ شِئۡنَا لَأٓتَيۡنَا كُلَّ نَفۡسٍ هُدَىٰهَا وَلَٰكِنۡ حَقَّ ٱلۡقَوۡلُ مِنِّي لَأَمۡلَأَنَّ جَهَنَّمَ مِنَ ٱلۡجِنَّةِ وَٱلنَّاسِ أَجۡمَعِينَ
nīvu ī dinada bhēṭiyannu maretu biṭṭiddara phalavannu idīga anubhavisiri. Nāvu nim'mannu khaṇḍita maretiruvevu. Nīvu māḍuttidda karmagaḷa phalavāgi, śāśvatavāda śikṣeyannu anubhavisiri
Surah As-Sajda, Verse 13
فَذُوقُواْ بِمَا نَسِيتُمۡ لِقَآءَ يَوۡمِكُمۡ هَٰذَآ إِنَّا نَسِينَٰكُمۡۖ وَذُوقُواْ عَذَابَ ٱلۡخُلۡدِ بِمَا كُنتُمۡ تَعۡمَلُونَ
nam'ma vacanagaḷannu nambuvavaru enthavarendare, avarige avugaḷannu nenapisidoḍane avaru sāṣṭāṅgaveragi biḍuttāre hāgū tam'ma oḍeyana pāvitravannu koṇḍāḍuttāre mattu avaru ahaṅkāra tōruvudilla
Surah As-Sajda, Verse 14
إِنَّمَا يُؤۡمِنُ بِـَٔايَٰتِنَا ٱلَّذِينَ إِذَا ذُكِّرُواْ بِهَا خَرُّواْۤ سُجَّدٗاۤ وَسَبَّحُواْ بِحَمۡدِ رَبِّهِمۡ وَهُمۡ لَا يَسۡتَكۡبِرُونَ۩
avara bennugaḷu avara cāpegaḷinda dūraviruttave. Avaru bhaya hāgū nirīkṣeyondige tam'ma oḍeyanannu prārthisuttaliruttāre mattu nāvu avarige nīḍiruvudannu avaru kharcu māḍuttāre
Surah As-Sajda, Verse 15
تَتَجَافَىٰ جُنُوبُهُمۡ عَنِ ٱلۡمَضَاجِعِ يَدۡعُونَ رَبَّهُمۡ خَوۡفٗا وَطَمَعٗا وَمِمَّا رَزَقۡنَٰهُمۡ يُنفِقُونَ
Avara karmagaḷa phalavāgi, avara kaṇṇugaḷu tampāgalu, avarigāgi ēnannu guptavāgi sid'dhagoḷisiḍalāgide embudu, yārigū tiḷiyadu
Surah As-Sajda, Verse 16
فَلَا تَعۡلَمُ نَفۡسٞ مَّآ أُخۡفِيَ لَهُم مِّن قُرَّةِ أَعۡيُنٖ جَزَآءَۢ بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
viśvāsiyāgiruvavanu duṣkarmiyantāgalu sādhyavē? Avaru khaṇḍita samānaralla
Surah As-Sajda, Verse 17
أَفَمَن كَانَ مُؤۡمِنٗا كَمَن كَانَ فَاسِقٗاۚ لَّا يَسۡتَوُۥنَ
viśvāsigaḷāgiddu satkarmagaḷannu māḍuttiddavarigāgi, avaru māḍuttidda karmagaḷige pratiphalavāgi, śāśvatavāda bhavyatōṭagaḷalliruva nivāsagaḷive
Surah As-Sajda, Verse 18
أَمَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ فَلَهُمۡ جَنَّـٰتُ ٱلۡمَأۡوَىٰ نُزُلَۢا بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
innu avidhēyarāgiddavara pālige narakavē neleyāgiruvudu. Avaru adarinda horahōgalu bayasidāgalellā avarannu matte adaroḷakke maraḷisi biḍalāguvudu mattu avaroḍane, ‘‘nīvu nirākarisuttidda narakada śikṣeyannu saviyiri’’ ennalāguvudu
Surah As-Sajda, Verse 19
وَأَمَّا ٱلَّذِينَ فَسَقُواْ فَمَأۡوَىٰهُمُ ٱلنَّارُۖ كُلَّمَآ أَرَادُوٓاْ أَن يَخۡرُجُواْ مِنۡهَآ أُعِيدُواْ فِيهَا وَقِيلَ لَهُمۡ ذُوقُواْ عَذَابَ ٱلنَّارِ ٱلَّذِي كُنتُم بِهِۦ تُكَذِّبُونَ
nāvu (paralōkada) doḍḍa śikṣege munna avarige (ihalōkadalli) saṇṇa śikṣegaḷa savi kāṇisuvevu – avaru (saridārige) maraḷabahudendu
Surah As-Sajda, Verse 20
وَلَنُذِيقَنَّهُم مِّنَ ٱلۡعَذَابِ ٱلۡأَدۡنَىٰ دُونَ ٱلۡعَذَابِ ٱلۡأَكۡبَرِ لَعَلَّهُمۡ يَرۡجِعُونَ
tanna oḍeyana vacanagaḷa mūlaka upadēśisalpaṭṭa baḷikavū adannu kaḍegaṇisi biṭṭavaniginta doḍḍa akrami yāriddāne? Khaṇḍitavāgiyū nāvu aparādhigaḷa virud'dha pratīkāra tīrisuvevu
Surah As-Sajda, Verse 21
وَمَنۡ أَظۡلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِۦ ثُمَّ أَعۡرَضَ عَنۡهَآۚ إِنَّا مِنَ ٱلۡمُجۡرِمِينَ مُنتَقِمُونَ
nāvu ī hinde mūsārige, granthavannu nīḍiddevu. Avanannu (allāhanannu) bhēṭiyāgaliruva kuritu nīvu sanśaya tāḷabēḍi (endu adaralli upadēśisalāgittu). Nāvu adannu (ā granthavannu) banī isrā'īlara santatigaḷige mārgadarśiyāgisiddevu
Surah As-Sajda, Verse 22
وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَى ٱلۡكِتَٰبَ فَلَا تَكُن فِي مِرۡيَةٖ مِّن لِّقَآئِهِۦۖ وَجَعَلۡنَٰهُ هُدٗى لِّبَنِيٓ إِسۡرَـٰٓءِيلَ
avaru sahanaśīlarāgiddāga, nāvu avaralli kelavarannu nāyakarāgisiddevu. Avaru nam'ma ādēśadante janarige mārgadarśigaḷāgiddaru mattu nam'ma vacanagaḷalli acala viśvāsa uḷḷavarāgiddaru
Surah As-Sajda, Verse 23
وَجَعَلۡنَا مِنۡهُمۡ أَئِمَّةٗ يَهۡدُونَ بِأَمۡرِنَا لَمَّا صَبَرُواْۖ وَكَانُواْ بِـَٔايَٰتِنَا يُوقِنُونَ
nim'ma oḍeyanu, avaru paraspara bhinnate tāḷidda ella viṣayagaḷannu punarut'thāna dina khaṇḍita ityarthagoḷisuvanu
Surah As-Sajda, Verse 24
إِنَّ رَبَّكَ هُوَ يَفۡصِلُ بَيۡنَهُمۡ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ فِيمَا كَانُواْ فِيهِ يَخۡتَلِفُونَ
nāvu avariginta hindina adeṣṭō samudāyagaḷannu nāśa māḍiruvudu, avara pālige mārgadarśiyāgalillavē? Avara (hinde nāśagoṇḍavara) nelegaḷalli avaru naḍedāḍuttāre. Idaralli khaṇḍita purāvegaḷive. Avarēnu kēḷuttillavē
Surah As-Sajda, Verse 25
أَوَلَمۡ يَهۡدِ لَهُمۡ كَمۡ أَهۡلَكۡنَا مِن قَبۡلِهِم مِّنَ ٱلۡقُرُونِ يَمۡشُونَ فِي مَسَٰكِنِهِمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٍۚ أَفَلَا يَسۡمَعُونَ
Avaru nōḍalillavē, nāvu oṇagida nelada kaḍege nīrannu harisuvudannu? Adarinda nāvu beḷeyannu horategeyuttēve. Adannu avara jānuvārugaḷū tinnuttave mattu svataḥ avarū tinnuttāre. Avarēnu (idannellā) nōḍuttillavē
Surah As-Sajda, Verse 26
أَوَلَمۡ يَرَوۡاْ أَنَّا نَسُوقُ ٱلۡمَآءَ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلۡجُرُزِ فَنُخۡرِجُ بِهِۦ زَرۡعٗا تَأۡكُلُ مِنۡهُ أَنۡعَٰمُهُمۡ وَأَنفُسُهُمۡۚ أَفَلَا يُبۡصِرُونَ
nīvu satyavantarāgiddare, tīrpina ā dina yāvāga bandītu(endu tiḷisiri) endu avaru hēḷuttāre
Surah As-Sajda, Verse 27
وَيَقُولُونَ مَتَىٰ هَٰذَا ٱلۡفَتۡحُ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ
hēḷiri; tīrpina ā dina, dhikkārigaḷige avara nambikeyinda yāva lābhavū āgadu mattu avarige heccina kālāvakāśavū sigadu
Surah As-Sajda, Verse 28
قُلۡ يَوۡمَ ٱلۡفَتۡحِ لَا يَنفَعُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِيمَٰنُهُمۡ وَلَا هُمۡ يُنظَرُونَ
(dūtarē,) nīvu avarannu kaḍegaṇisiri mattu kāyiri. Avarū khaṇḍita kāyuttiddāre
Surah As-Sajda, Verse 29
فَأَعۡرِضۡ عَنۡهُمۡ وَٱنتَظِرۡ إِنَّهُم مُّنتَظِرُونَ
dūtarē, allāhanige an̄jiri mattu dhikkārigaḷannu hāgū kapaṭigaḷannu anusarisabēḍi. Allāhanu khaṇḍita ellavannū balla yuktivantanāgiddāne
Surah As-Sajda, Verse 30