Surah As-Sajda - Malayalam Translation by Muhammad Karakunnu And Vanidas Elayavoor
الٓمٓ
aliph-lāṁ-mīṁ
Surah As-Sajda, Verse 1
تَنزِيلُ ٱلۡكِتَٰبِ لَا رَيۡبَ فِيهِ مِن رَّبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ
ī vēdapustakattinṟe avataraṇaṁ prapañcanāthanil ninnāṇ. itileāṭṭuṁ sanśayamilla
Surah As-Sajda, Verse 2
أَمۡ يَقُولُونَ ٱفۡتَرَىٰهُۚ بَلۡ هُوَ ٱلۡحَقُّ مِن رَّبِّكَ لِتُنذِرَ قَوۡمٗا مَّآ أَتَىٰهُم مِّن نَّذِيرٖ مِّن قَبۡلِكَ لَعَلَّهُمۡ يَهۡتَدُونَ
atalla; it addēhaṁ keṭṭiccamaccuvennāṇēā avar paṟayunnat? ennāl; itu ninṟe nāthanil ninnuḷḷa satyamāṇ. ninakku mump oru munnaṟiyippukāranuṁ vanniṭṭillātta janatakk munnaṟiyipp nalkānāṇit. avar nērvaḻiyilāyēkkāmallēā
Surah As-Sajda, Verse 3
ٱللَّهُ ٱلَّذِي خَلَقَ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ وَمَا بَيۡنَهُمَا فِي سِتَّةِ أَيَّامٖ ثُمَّ ٱسۡتَوَىٰ عَلَى ٱلۡعَرۡشِۖ مَا لَكُم مِّن دُونِهِۦ مِن وَلِيّٖ وَلَا شَفِيعٍۚ أَفَلَا تَتَذَكَّرُونَ
āṟu nāḷukaḷilāyi ākāśabhūmikaḷeyuṁ avaykkiṭayiluḷḷavayeyuṁ sr̥ṣṭiccavanāṇ allāhu. pinneyavan sinhāsanasthanāyi. avanekkūṭāte niṅṅaḷkkeāru rakṣakanēā śipārśakanēā illa. niṅṅaḷ cinticcu manas'silākkunnillē
Surah As-Sajda, Verse 4
يُدَبِّرُ ٱلۡأَمۡرَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ثُمَّ يَعۡرُجُ إِلَيۡهِ فِي يَوۡمٖ كَانَ مِقۡدَارُهُۥٓ أَلۡفَ سَنَةٖ مِّمَّا تَعُدُّونَ
ākāśaṁ mutal bhūmivareyuḷḷa sakala saṅgatikaḷeyuṁ avan niyantrikkunnu. pinnīṭ orunāḷ ikkāryaṁ avaṅkalēkkuyarnnupēākunnu. niṅṅaḷ eṇṇunna orāyiraṁ keāllattinṟe dairghyamuṇṭ ā nāḷin
Surah As-Sajda, Verse 5
ذَٰلِكَ عَٰلِمُ ٱلۡغَيۡبِ وَٱلشَّهَٰدَةِ ٱلۡعَزِيزُ ٱلرَّحِيمُ
oḷiññatuṁ teḷiññatuṁ aṟiyunnavanāṇavan. pratāpiyuṁ paramadayāluvumāṇ
Surah As-Sajda, Verse 6
ٱلَّذِيٓ أَحۡسَنَ كُلَّ شَيۡءٍ خَلَقَهُۥۖ وَبَدَأَ خَلۡقَ ٱلۡإِنسَٰنِ مِن طِينٖ
tān sr̥ṣṭicca ētuṁ ēṟe nannākki kramīkariccavanāṇavan. avan manuṣyasr̥ṣṭi ārambhiccat kaḷimaṇṇilninnāṇ
Surah As-Sajda, Verse 7
ثُمَّ جَعَلَ نَسۡلَهُۥ مِن سُلَٰلَةٖ مِّن مَّآءٖ مَّهِينٖ
pinne avanṟe vanśaparamparaye nanne nis'sāramāya oru drāvakasattil ninnuṇṭākki
Surah As-Sajda, Verse 8
ثُمَّ سَوَّىٰهُ وَنَفَخَ فِيهِ مِن رُّوحِهِۦۖ وَجَعَلَ لَكُمُ ٱلسَّمۡعَ وَٱلۡأَبۡصَٰرَ وَٱلۡأَفۡـِٔدَةَۚ قَلِيلٗا مَّا تَشۡكُرُونَ
pinnīṭ avane vēṇṭavidhaṁ śarippeṭutti. enniṭṭ tanṟe ātmāvil ninn atilūti. niṅṅaḷkkavan kēḷviyuṁ kāḻcakaḷuṁ hr̥dayaṅṅaḷuṁ uṇṭākkittannu. enniṭṭuṁ nanne kuṟaccē niṅṅaḷ nandi kāṇikkunnuḷḷū
Surah As-Sajda, Verse 9
وَقَالُوٓاْ أَءِذَا ضَلَلۡنَا فِي ٱلۡأَرۡضِ أَءِنَّا لَفِي خَلۡقٖ جَدِيدِۭۚ بَلۡ هُم بِلِقَآءِ رَبِّهِمۡ كَٰفِرُونَ
avar cēādikkunnu: "ñaṅṅaḷ maṇṇil layiccillātāyāl pēāluṁ pinneyuṁ pututāyi sr̥ṣṭikkappeṭumennēā?" avar taṅṅaḷuṭe nāthane kaṇṭumuṭṭumennatine taḷḷippaṟayunnavarāṇ
Surah As-Sajda, Verse 10
۞قُلۡ يَتَوَفَّىٰكُم مَّلَكُ ٱلۡمَوۡتِ ٱلَّذِي وُكِّلَ بِكُمۡ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُمۡ تُرۡجَعُونَ
paṟayuka: "niṅṅaḷuṭe kāryaṁ ēlpikkappeṭṭa maraṇattinṟe malakk niṅṅaḷuṭe jīvaneṭukkuṁ. pinnīṭ niṅṅaḷ niṅṅaḷuṭe nāthaṅkalēkk maṭakkappeṭuṁ
Surah As-Sajda, Verse 11
وَلَوۡ تَرَىٰٓ إِذِ ٱلۡمُجۡرِمُونَ نَاكِسُواْ رُءُوسِهِمۡ عِندَ رَبِّهِمۡ رَبَّنَآ أَبۡصَرۡنَا وَسَمِعۡنَا فَٱرۡجِعۡنَا نَعۡمَلۡ صَٰلِحًا إِنَّا مُوقِنُونَ
kuṟṟavāḷikaḷ taṅṅaḷuṭe nāthanṟe aṭutt talatāḻtti nilkkunnat nī kaṇṭirunneṅkil! avar paṟayuṁ: "ñaṅṅaḷuṭe nāthā, ñaṅṅaḷitā ellāṁ nēril kaṇṭirikkunnu. kēṭṭirikkunnu. atināl nī ñaṅṅaḷe onnu tiriccayakkēṇamē. ñaṅṅaḷ nallatu ceytukeāḷḷāṁ. ippēāḷ ñaṅṅaḷkkellāṁ nannāyi bēādhyamāyirikkunnu
Surah As-Sajda, Verse 12
وَلَوۡ شِئۡنَا لَأٓتَيۡنَا كُلَّ نَفۡسٍ هُدَىٰهَا وَلَٰكِنۡ حَقَّ ٱلۡقَوۡلُ مِنِّي لَأَمۡلَأَنَّ جَهَنَّمَ مِنَ ٱلۡجِنَّةِ وَٱلنَّاسِ أَجۡمَعِينَ
nāṁ icchiccirunneṅkil nēratte tanne ellā ōrēāruttarkkuṁ nērvaḻi kāṇiccukeāṭukkumāyirunnu. ennāl nam'mil ninnuṇṭāya prakhyāpanaṁ yāthārthyamāyittīrnnirikkunnu. “jinnukaḷāluṁ manuṣyarāluṁ ñān narakatte niṟaykkukatanne ceyyu”menna prakhyāpanaṁ
Surah As-Sajda, Verse 13
فَذُوقُواْ بِمَا نَسِيتُمۡ لِقَآءَ يَوۡمِكُمۡ هَٰذَآ إِنَّا نَسِينَٰكُمۡۖ وَذُوقُواْ عَذَابَ ٱلۡخُلۡدِ بِمَا كُنتُمۡ تَعۡمَلُونَ
niṅṅaḷuṭe ī nāḷumāyuḷḷa kaṇṭumuṭṭal niṅṅaḷ maṟannukaḷaññatināl atinṟe śikṣa āsvadiccukeāḷḷuka. niścayamāyuṁ nāṁ niṅṅaḷeyuṁ maṟannirikkunnu. niṅṅaḷ pravartticcukeāṇṭirunnatinṟe phalamāyuḷḷa śāśvata śikṣa anubhaviccukeāḷḷuka
Surah As-Sajda, Verse 14
إِنَّمَا يُؤۡمِنُ بِـَٔايَٰتِنَا ٱلَّذِينَ إِذَا ذُكِّرُواْ بِهَا خَرُّواْۤ سُجَّدٗاۤ وَسَبَّحُواْ بِحَمۡدِ رَبِّهِمۡ وَهُمۡ لَا يَسۡتَكۡبِرُونَ۩
nam'muṭe vacanaṅṅaḷ vaḻi udbēādhanaṁ nalkiyāl sāṣṭāṅga praṇāmamarppikkunnavaruṁ taṅṅaḷuṭe nāthane vāḻttunnavaruṁ kīrttikkunnavarummātramāṇ nam'muṭe vacanaṅṅaḷil viśvasikkunnavar. avareāṭṭuṁ ahaṅkarikkukayilla
Surah As-Sajda, Verse 15
تَتَجَافَىٰ جُنُوبُهُمۡ عَنِ ٱلۡمَضَاجِعِ يَدۡعُونَ رَبَّهُمۡ خَوۡفٗا وَطَمَعٗا وَمِمَّا رَزَقۡنَٰهُمۡ يُنفِقُونَ
pēṭiyēāṭuṁ pratyāśayēāṭuṁ kūṭi taṅṅaḷuṭe nāthanēāṭ prārthikkānāyi kiṭappiṭaṅṅaḷil ninn avaruṭe pārśvaṅṅaḷ uyarnn akannupēākuṁ. nāṁ avarkku nalkiyatil ninnavar celavaḻikkukayuṁ ceyyuṁ
Surah As-Sajda, Verse 16
فَلَا تَعۡلَمُ نَفۡسٞ مَّآ أُخۡفِيَ لَهُم مِّن قُرَّةِ أَعۡيُنٖ جَزَآءَۢ بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
ārkkumaṟiyilla; taṅṅaḷkkāyi kaṇkuḷirppikkunna enteākkeyāṇ rahasyamāyi sūkṣiccuveccirikkunnatenn. avar pravartticcatinuḷḷa pratiphalamāṇ atellāṁ
Surah As-Sajda, Verse 17
أَفَمَن كَانَ مُؤۡمِنٗا كَمَن كَانَ فَاسِقٗاۚ لَّا يَسۡتَوُۥنَ
alla; satyaviśvāsiyāya orāḷ tem'māṭiyeppēāleyāṇennēā? avar orupēāleyāvukayilla
Surah As-Sajda, Verse 18
أَمَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ فَلَهُمۡ جَنَّـٰتُ ٱلۡمَأۡوَىٰ نُزُلَۢا بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
satyaviśvāsaṁ svīkarikkukayuṁ salkkarmaṅṅaḷ pravarttikkukayuṁ ceytavarkk pārkkān svargattēāppukaḷuṇṭ. avaruṭe pravarttanaṅṅaḷuṭe phalamāyi vannettiya ātithyamāṇat
Surah As-Sajda, Verse 19
وَأَمَّا ٱلَّذِينَ فَسَقُواْ فَمَأۡوَىٰهُمُ ٱلنَّارُۖ كُلَّمَآ أَرَادُوٓاْ أَن يَخۡرُجُواْ مِنۡهَآ أُعِيدُواْ فِيهَا وَقِيلَ لَهُمۡ ذُوقُواْ عَذَابَ ٱلنَّارِ ٱلَّذِي كُنتُم بِهِۦ تُكَذِّبُونَ
ennāl tem'māṭittaṁ kāṇiccavaruṭe tāvaḷaṁ narakattīyāṇ. avaratilninn puṟattukaṭakkānāgrahikkumpēāḻellāṁ avare atilēkkutanne tiriccayakkuṁ. avarēāṭiṅṅane paṟayuṁ: "niṅṅaḷ taḷḷippaṟaññukeāṇṭirunna ā narakaśikṣa āsvadiccukeāḷḷuka
Surah As-Sajda, Verse 20
وَلَنُذِيقَنَّهُم مِّنَ ٱلۡعَذَابِ ٱلۡأَدۡنَىٰ دُونَ ٱلۡعَذَابِ ٱلۡأَكۡبَرِ لَعَلَّهُمۡ يَرۡجِعُونَ
ēṟṟavuṁ valiya ā śikṣa kūṭāte ihalēākatt cila ceṟiya śikṣakaḷ nāmavare anubhavippikkuṁ. oruvēḷa avar satyattilēkku tiriccuvanneṅkilēā
Surah As-Sajda, Verse 21
وَمَنۡ أَظۡلَمُ مِمَّن ذُكِّرَ بِـَٔايَٰتِ رَبِّهِۦ ثُمَّ أَعۡرَضَ عَنۡهَآۚ إِنَّا مِنَ ٱلۡمُجۡرِمِينَ مُنتَقِمُونَ
tanṟe nāthanṟe vacanaṅṅaḷilūṭe udbēādhanaṁ labhiccaśēṣaṁ avaye avagaṇiccavanekkāḷ kaṭutta akrami āruṇṭ? attaraṁ kuṟṟavāḷikaḷēāṭu nāṁ pratikāraṁ ceyyuṁ; tīrcca
Surah As-Sajda, Verse 22
وَلَقَدۡ ءَاتَيۡنَا مُوسَى ٱلۡكِتَٰبَ فَلَا تَكُن فِي مِرۡيَةٖ مِّن لِّقَآئِهِۦۖ وَجَعَلۡنَٰهُ هُدٗى لِّبَنِيٓ إِسۡرَـٰٓءِيلَ
sanśayamilla; mūsākku nāṁ vēdaṁ nalkiyiṭṭuṇṭ. atināl ittarameānn labhikkunnatil nī oṭṭuṁ sanśayikkēṇṭatilla. israyēl makkaḷkk nāmatine vaḻikāṭṭiyākkukayuṁ ceytu
Surah As-Sajda, Verse 23
وَجَعَلۡنَا مِنۡهُمۡ أَئِمَّةٗ يَهۡدُونَ بِأَمۡرِنَا لَمَّا صَبَرُواْۖ وَكَانُواْ بِـَٔايَٰتِنَا يُوقِنُونَ
avar kṣamapālikkukayuṁ nam'muṭe vacanaṅṅaḷil aṭiyuṟaccu viśvasikkukayuṁ ceytappēāḷ avaril ninnu nam'muṭe kalpanayanusaricc nērvaḻi kāṇikkunna nētākkanmāre nāṁ uṇṭākki
Surah As-Sajda, Verse 24
إِنَّ رَبَّكَ هُوَ يَفۡصِلُ بَيۡنَهُمۡ يَوۡمَ ٱلۡقِيَٰمَةِ فِيمَا كَانُواْ فِيهِ يَخۡتَلِفُونَ
avar parasparaṁ bhinniccukeāṇṭirunna kāryaṅṅaḷil, uyirtteḻunnēlpunāḷil ninṟe nāthan tīrppukalpikkuṁ
Surah As-Sajda, Verse 25
أَوَلَمۡ يَهۡدِ لَهُمۡ كَمۡ أَهۡلَكۡنَا مِن قَبۡلِهِم مِّنَ ٱلۡقُرُونِ يَمۡشُونَ فِي مَسَٰكِنِهِمۡۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَأٓيَٰتٍۚ أَفَلَا يَسۡمَعُونَ
ivarkku mump etrayēā talamuṟakaḷe nāṁ takarttukaḷaññiṭṭuṇṭ. avaruṭe pārppiṭaṅṅaḷilūṭeyāṇ ivar naṭannupēāyikkeāṇṭirikkunnat. enniṭṭuṁ ivarkkat nērvaḻi kāṇikkunna guṇapāṭhamākunnillē? tīrccayāyuṁ atil dhārāḷaṁ dr̥ṣṭāntaṅṅaḷuṇṭ. enniṭṭuṁ ivar kēṭṭaṟiyunnillē
Surah As-Sajda, Verse 26
أَوَلَمۡ يَرَوۡاْ أَنَّا نَسُوقُ ٱلۡمَآءَ إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلۡجُرُزِ فَنُخۡرِجُ بِهِۦ زَرۡعٗا تَأۡكُلُ مِنۡهُ أَنۡعَٰمُهُمۡ وَأَنفُسُهُمۡۚ أَفَلَا يُبۡصِرُونَ
ivar kāṇunnillē; varaṇṭa bhūmiyilēkku nāṁ veḷḷamettikkunnu; atuvaḻi viḷavulpādippikkunnu; atilninn ivaruṭe kālikaḷkk tīṟṟa labhikkunnu. ivaruṁ āharikkunnu. enniṭṭuṁ ikkūṭṭar kaṇṭaṟiyunnillē
Surah As-Sajda, Verse 27
وَيَقُولُونَ مَتَىٰ هَٰذَا ٱلۡفَتۡحُ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ
ivar cēādikkunnu: "ā tīrumānaṁ eppēāḻāṇuṇṭāvuka. niṅṅaḷ satyavānmāreṅkil
Surah As-Sajda, Verse 28
قُلۡ يَوۡمَ ٱلۡفَتۡحِ لَا يَنفَعُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِيمَٰنُهُمۡ وَلَا هُمۡ يُنظَرُونَ
paṟayuka: ā tīrumānaṁ naṭappilvarunnāḷ, niścayamāyuṁ satyaniṣēdhikaḷkk viśvāsaṁ keāṇṭ oru prayēājanavumuṇṭāvukayilla. avarkk iniyeāravadhi nīṭṭikkeāṭukkukayumilla
Surah As-Sajda, Verse 29
فَأَعۡرِضۡ عَنۡهُمۡ وَٱنتَظِرۡ إِنَّهُم مُّنتَظِرُونَ
atināl avare nī avagaṇikkuka. avaruṭe paryavasānattināyi kāttirikkuka. tīrccayāyuṁ avaruṁ kāttirikkunnavarāṇ
Surah As-Sajda, Verse 30