Surah An-Naba - Malayalam Translation by Abdul Hameed Madani And Kunhi Mohammed
عَمَّ يَتَسَآءَلُونَ
entineppaṟṟiyāṇ avar parasparaṁ cēādiccu keāṇṭirikkunnat
Surah An-Naba, Verse 1
عَنِ ٱلنَّبَإِ ٱلۡعَظِيمِ
ā mahattāya vr̥ttāntatteppaṟṟi
Surah An-Naba, Verse 2
ٱلَّذِي هُمۡ فِيهِ مُخۡتَلِفُونَ
avar ēteāru kāryattil abhiprāyavyatyāsattilāyi kkeāṇṭirikkunnuvēā atineppaṟṟi
Surah An-Naba, Verse 3
كَلَّا سَيَعۡلَمُونَ
nis'sanśayaṁ; avar vaḻiye aṟiññu keāḷḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 4
ثُمَّ كَلَّا سَيَعۡلَمُونَ
vīṇṭuṁ nis'sanśayaṁ; avar vaḻiye aṟiññu keāḷḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 5
أَلَمۡ نَجۡعَلِ ٱلۡأَرۡضَ مِهَٰدٗا
bhūmiye nāṁ oru virippākkiyillē
Surah An-Naba, Verse 6
وَٱلۡجِبَالَ أَوۡتَادٗا
parvvataṅṅaḷe āṇikaḷākkukayuṁ (ceytillē)
Surah An-Naba, Verse 7
وَخَلَقۡنَٰكُمۡ أَزۡوَٰجٗا
niṅṅaḷe nāṁ iṇakaḷāyi sr̥ṣṭikkukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 8
وَجَعَلۡنَا نَوۡمَكُمۡ سُبَاتٗا
niṅṅaḷuṭe uṟakkatte nāṁ viśramamākkukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 9
وَجَعَلۡنَا ٱلَّيۡلَ لِبَاسٗا
rātriye nāṁ oru vastramākkukayuṁ
Surah An-Naba, Verse 10
وَجَعَلۡنَا ٱلنَّهَارَ مَعَاشٗا
pakaline nāṁ jīvasandhāraṇavēḷayākkukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 11
وَبَنَيۡنَا فَوۡقَكُمۡ سَبۡعٗا شِدَادٗا
niṅṅaḷkk mīte baliṣṭhamāya ēḻu ākāśaṅṅaḷ nāṁ nirmikkukayuṁ
Surah An-Naba, Verse 12
وَجَعَلۡنَا سِرَاجٗا وَهَّاجٗا
kattijvalikkunna oru viḷakk nāṁ uṇṭākkukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 13
وَأَنزَلۡنَا مِنَ ٱلۡمُعۡصِرَٰتِ مَآءٗ ثَجَّاجٗا
kārmēghaṅṅaḷil ninn kutti oḻukunna veḷḷaṁ nāṁ iṟakkukayuṁ ceytu
Surah An-Naba, Verse 14
لِّنُخۡرِجَ بِهِۦ حَبّٗا وَنَبَاتٗا
atu mukhēna dhān'yavuṁ sasyavuṁ nāṁ puṟattu keāṇṭu varān vēṇṭi
Surah An-Naba, Verse 15
وَجَنَّـٰتٍ أَلۡفَافًا
iṭatūrnna tēāṭṭaṅṅaḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 16
إِنَّ يَوۡمَ ٱلۡفَصۡلِ كَانَ مِيقَٰتٗا
tīrccayāyuṁ tīrumānattinṟe divasaṁ samayaṁ nirṇayikkappeṭṭatāyirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 17
يَوۡمَ يُنفَخُ فِي ٱلصُّورِ فَتَأۡتُونَ أَفۡوَاجٗا
atāyat kāhaḷattil ūtappeṭukayuṁ, niṅṅaḷ kūṭṭaṅkūṭṭamāyi vannettukayuṁ ceyyunna divasaṁ
Surah An-Naba, Verse 18
وَفُتِحَتِ ٱلسَّمَآءُ فَكَانَتۡ أَبۡوَٰبٗا
ākāśaṁ tuṟakkappeṭukayuṁ enniṭṭat pala kavāṭaṅṅaḷāyi tīrukayuṁ ceyyuṁ
Surah An-Naba, Verse 19
وَسُيِّرَتِ ٱلۡجِبَالُ فَكَانَتۡ سَرَابًا
parvvataṅṅaḷ sañcarippikkappeṭukayuṁ aṅṅane ava marīcika pēāle āyittīrukayuṁ ceyyuṁ
Surah An-Naba, Verse 20
إِنَّ جَهَنَّمَ كَانَتۡ مِرۡصَادٗا
tīrccayāyuṁ narakaṁ kāttirikkunna sthalamākunnu
Surah An-Naba, Verse 21
لِّلطَّـٰغِينَ مَـَٔابٗا
atikramakārikaḷkk maṭaṅṅiccellānuḷḷa sthalaṁ
Surah An-Naba, Verse 22
لَّـٰبِثِينَ فِيهَآ أَحۡقَابٗا
avar atil yugaṅṅaḷēāḷaṁ tāmasikkunnavarāyirikkuṁ
Surah An-Naba, Verse 23
لَّا يَذُوقُونَ فِيهَا بَرۡدٗا وَلَا شَرَابًا
kuḷirmayēā kuṭinīrēā avar aviṭe āsvadikkukayilla
Surah An-Naba, Verse 24
إِلَّا حَمِيمٗا وَغَسَّاقٗا
keāṭun̄cūṭuḷḷa veḷḷavuṁ keāṭuṁ taṇuppuḷḷa veḷḷavumallāte
Surah An-Naba, Verse 25
جَزَآءٗ وِفَاقًا
anuyēājyamāya pratiphalamatre at
Surah An-Naba, Verse 26
إِنَّهُمۡ كَانُواْ لَا يَرۡجُونَ حِسَابٗا
tīrccayāyuṁ avar vicāraṇa pratīkṣikkunnillāyirunnu
Surah An-Naba, Verse 27
وَكَذَّبُواْ بِـَٔايَٰتِنَا كِذَّابٗا
nam'muṭe dr̥ṣṭāntaṅṅaḷe avar tīrttuṁ niṣēdhiccu taḷḷukayuṁ ceytu
Surah An-Naba, Verse 28
وَكُلَّ شَيۡءٍ أَحۡصَيۡنَٰهُ كِتَٰبٗا
ētu kāryavuṁ nāṁ eḻuti tiṭṭappeṭuttiyirikkunnu
Surah An-Naba, Verse 29
فَذُوقُواْ فَلَن نَّزِيدَكُمۡ إِلَّا عَذَابًا
atināl niṅṅaḷ (śikṣa) āsvadiccu keāḷḷuka. tīrccayāyuṁ nāṁ niṅṅaḷkku śikṣayallāteānnuṁ vard'dhippiccu tarikayilla
Surah An-Naba, Verse 30
إِنَّ لِلۡمُتَّقِينَ مَفَازًا
tīrccayāyuṁ sūkṣmata pāliccavarkk vijayamuṇṭ
Surah An-Naba, Verse 31
حَدَآئِقَ وَأَعۡنَٰبٗا
atāyat (svargattile) tēāṭṭaṅṅaḷuṁ muntirikaḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 32
وَكَوَاعِبَ أَتۡرَابٗا
tuṭutta mārviṭamuḷḷa samaprāyakkārāya taruṇikaḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 33
وَكَأۡسٗا دِهَاقٗا
niṟañña pānapātraṅṅaḷuṁ
Surah An-Naba, Verse 34
لَّا يَسۡمَعُونَ فِيهَا لَغۡوٗا وَلَا كِذَّـٰبٗا
aviṭe anāvaśyamāya oru vākkēā oru vyājavārttayēā avar kēḷkkukayilla
Surah An-Naba, Verse 35
جَزَآءٗ مِّن رَّبِّكَ عَطَآءً حِسَابٗا
(at) ninṟe rakṣitāviṅkal ninnuḷḷa oru pratiphalavuṁ, kaṇakkeātta oru sam'mānavumākunnu
Surah An-Naba, Verse 36
رَّبِّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَمَا بَيۡنَهُمَا ٱلرَّحۡمَٰنِۖ لَا يَمۡلِكُونَ مِنۡهُ خِطَابٗا
ākāśaṅṅaḷuṭeyuṁ bhūmiyuṭeyuṁ avakkiṭayiluḷḷatinṟeyuṁ rakṣitāvuṁ paramakāruṇikanumāyuḷḷavanṟe (sam'mānaṁ.) avanumāyi sambhāṣaṇattil ērpeṭān avarkku sādhikkukayilla
Surah An-Naba, Verse 37
يَوۡمَ يَقُومُ ٱلرُّوحُ وَٱلۡمَلَـٰٓئِكَةُ صَفّٗاۖ لَّا يَتَكَلَّمُونَ إِلَّا مَنۡ أَذِنَ لَهُ ٱلرَّحۡمَٰنُ وَقَالَ صَوَابٗا
ṟūhuṁ malakkukaḷuṁ aṇiyāyi nilkkunna divasaṁ. paramakāruṇikanāya allāhu anuvādaṁ nalkiyiṭṭuḷḷavanuṁ satyaṁ paṟaññiṭṭuḷḷavanumallāte ann sansārikkukayilla
Surah An-Naba, Verse 38
ذَٰلِكَ ٱلۡيَوۡمُ ٱلۡحَقُّۖ فَمَن شَآءَ ٱتَّخَذَ إِلَىٰ رَبِّهِۦ مَـَٔابًا
atatre yathārt'thamāya divasaṁ. atināl vallavanuṁ uddēśikkunna pakṣaṁ tanṟe rakṣitāviṅkalēkkuḷḷa maṭakkattinṟe mārgaṁ avan svīkarikkaṭṭe
Surah An-Naba, Verse 39
إِنَّآ أَنذَرۡنَٰكُمۡ عَذَابٗا قَرِيبٗا يَوۡمَ يَنظُرُ ٱلۡمَرۡءُ مَا قَدَّمَتۡ يَدَاهُ وَيَقُولُ ٱلۡكَافِرُ يَٰلَيۡتَنِي كُنتُ تُرَٰبَۢا
āsannamāya oru śikṣaye paṟṟi tīrccayāyuṁ niṅṅaḷkku nāṁ munnaṟiyipp nalkiyirikkunnu. manuṣyan tanṟe kaikaḷ munkūṭṭi ceytu veccat nēākkikkāṇukayuṁ, ayyēā ñān maṇṇāyirunneṅkil etra nannāyirunnēne enn satyaniṣēdhi paṟayukayuṁ ceyyunna divasaṁ
Surah An-Naba, Verse 40