Surah An-Naziat - Malayalam Translation by Abdul Hameed Madani And Kunhi Mohammed
وَٱلنَّـٰزِعَٰتِ غَرۡقٗا
(aviśvāsikaḷilēkk) iṟaṅṅiccenn (avaruṭe ātmāvukaḷe) ūriyeṭukkunnava tanneyāṇa satyaṁ
Surah An-Naziat, Verse 1
وَٱلنَّـٰشِطَٰتِ نَشۡطٗا
(satyaviśvāsikaḷuṭe ātmāvukaḷe) semyatayēāṭe puṟatteṭukkunnava tanneyāṇa, satyaṁ
Surah An-Naziat, Verse 2
وَٱلسَّـٰبِحَٰتِ سَبۡحٗا
ūkkēāṭe oḻuki varunnava tanneyāṇa, satyaṁ
Surah An-Naziat, Verse 3
فَٱلسَّـٰبِقَٰتِ سَبۡقٗا
enniṭṭu munnēāṭṭu kuticcu pēākunnava tanneyāṇa, satyaṁ
Surah An-Naziat, Verse 4
فَٱلۡمُدَبِّرَٰتِ أَمۡرٗا
kāryaṁ niyantrikkunnavayuṁ tanneyāṇa, satyaṁ
Surah An-Naziat, Verse 5
يَوۡمَ تَرۡجُفُ ٱلرَّاجِفَةُ
ā naṭukkunna sambhavaṁ naṭukkamuṇṭākkunna divasaṁ
Surah An-Naziat, Verse 6
تَتۡبَعُهَا ٱلرَّادِفَةُ
atine tuṭarnn atinṟe pinnāle maṟṟeānnuṁ
Surah An-Naziat, Verse 7
قُلُوبٞ يَوۡمَئِذٖ وَاجِفَةٌ
cila hr̥dayaṅṅaḷ annu viṟaccu keāṇṭirikkuṁ
Surah An-Naziat, Verse 8
أَبۡصَٰرُهَا خَٰشِعَةٞ
avayuṭe kaṇṇukaḷ ann kīḻpēāṭṭu tāḻnnirikkuṁ
Surah An-Naziat, Verse 9
يَقُولُونَ أَءِنَّا لَمَرۡدُودُونَ فِي ٱلۡحَافِرَةِ
avar paṟayuṁ: tīrccayāyuṁ nāṁ (nam'muṭe) munsthitiyilēkk maṭakkappeṭunnavarāṇēā
Surah An-Naziat, Verse 10
أَءِذَا كُنَّا عِظَٰمٗا نَّخِرَةٗ
nāṁ jīrṇicca ellukaḷāyi kaḻiññāluṁ (namukk maṭakkamēā)
Surah An-Naziat, Verse 11
قَالُواْ تِلۡكَ إِذٗا كَرَّةٌ خَاسِرَةٞ
avar paṟayukayāṇ: aṅṅaneyāṇeṅkil naṣṭakaramāya oru tiriccuvaravāyirikkuṁ at
Surah An-Naziat, Verse 12
فَإِنَّمَا هِيَ زَجۡرَةٞ وَٰحِدَةٞ
at orēyeāru ghēāraśabdaṁ mātramāyirikkuṁ
Surah An-Naziat, Verse 13
فَإِذَا هُم بِٱلسَّاهِرَةِ
appēāḻatā avar bhūmukhattettikkaḻiññu
Surah An-Naziat, Verse 14
هَلۡ أَتَىٰكَ حَدِيثُ مُوسَىٰٓ
mūsānabiyuṭe varttamānaṁ ninakk vannettiyēā
Surah An-Naziat, Verse 15
إِذۡ نَادَىٰهُ رَبُّهُۥ بِٱلۡوَادِ ٱلۡمُقَدَّسِ طُوًى
tvuvā enna pariśud'dha tāḻvarayil vecc addēhattinṟe rakṣitāv addēhatte viḷicc iprakāraṁ paṟañña sandarbhaṁ
Surah An-Naziat, Verse 16
ٱذۡهَبۡ إِلَىٰ فِرۡعَوۡنَ إِنَّهُۥ طَغَىٰ
nī phir'aunṟe aṭuttēkku pēākuka. tīrccayāyuṁ avan atirukaviññirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 17
فَقُلۡ هَل لَّكَ إِلَىٰٓ أَن تَزَكَّىٰ
enniṭṭ cēādikkuka: nī pariśud'dhi prāpikkān tayyāṟuṇṭēā
Surah An-Naziat, Verse 18
وَأَهۡدِيَكَ إِلَىٰ رَبِّكَ فَتَخۡشَىٰ
ninṟe rakṣitāviṅkalēkk ninakk ñān vaḻi kāṇiccutarāṁ. enniṭṭ nī bhayappeṭānuṁ (tayyāṟuṇṭēā)
Surah An-Naziat, Verse 19
فَأَرَىٰهُ ٱلۡأٓيَةَ ٱلۡكُبۡرَىٰ
aṅṅane addēhaṁ (mūsā) avann ā mahattāya dr̥ṣṭāntaṁ kāṇiccukeāṭuttu
Surah An-Naziat, Verse 20
فَكَذَّبَ وَعَصَىٰ
appēāḷ avan niṣēdhiccu taḷḷukayuṁ dhikkarikkukayuṁ ceytu
Surah An-Naziat, Verse 21
ثُمَّ أَدۡبَرَ يَسۡعَىٰ
pinne, avan etir śramaṅṅaḷ naṭattuvānāyi pintiriññu pēāyi
Surah An-Naziat, Verse 22
فَحَشَرَ فَنَادَىٰ
aṅṅane avan (tanṟe āḷkkāre) śēkhariccu. enniṭṭu viḷambaraṁ ceytu
Surah An-Naziat, Verse 23
فَقَالَ أَنَا۠ رَبُّكُمُ ٱلۡأَعۡلَىٰ
ñān niṅṅaḷuṭe atyunnatanāya rakṣitāvākunnu enn avan paṟaññu
Surah An-Naziat, Verse 24
فَأَخَذَهُ ٱللَّهُ نَكَالَ ٱلۡأٓخِرَةِ وَٱلۡأُولَىٰٓ
appēāḷ paralēākattileyuṁ ihalēākattileyuṁ śikṣaykkāyi allāhu avane piṭikūṭi
Surah An-Naziat, Verse 25
إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَعِبۡرَةٗ لِّمَن يَخۡشَىٰٓ
tīrccayāyuṁ atil bhayappeṭunnavarkk oru guṇapāṭhamuṇṭ
Surah An-Naziat, Verse 26
ءَأَنتُمۡ أَشَدُّ خَلۡقًا أَمِ ٱلسَّمَآءُۚ بَنَىٰهَا
niṅṅaḷāṇēā sr̥ṣṭikkappeṭān kūṭutal prayāsamuḷḷavar. atalla; ākāśamāṇēā? atine avan nirmiccirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 27
رَفَعَ سَمۡكَهَا فَسَوَّىٰهَا
atinṟe vitānaṁ avan uyarttukayuṁ, atine avan vyavasthappeṭuttukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 28
وَأَغۡطَشَ لَيۡلَهَا وَأَخۡرَجَ ضُحَىٰهَا
atile rātriye avan iruṭṭākkukayuṁ, atile pakaline avan pratyakṣappeṭuttukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 29
وَٱلۡأَرۡضَ بَعۡدَ ذَٰلِكَ دَحَىٰهَآ
atinu śēṣaṁ bhūmiye avan vikasippiccirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 30
أَخۡرَجَ مِنۡهَا مَآءَهَا وَمَرۡعَىٰهَا
atil ninn atile veḷḷavuṁ sasyajālaṅṅaḷuṁ avan puṟattu keāṇṭuvarikayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 31
وَٱلۡجِبَالَ أَرۡسَىٰهَا
parvvataṅṅaḷe avan uṟappiccu nirttukayuṁ ceytirikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 32
مَتَٰعٗا لَّكُمۡ وَلِأَنۡعَٰمِكُمۡ
niṅṅaḷkkuṁ niṅṅaḷuṭe kannukālikaḷkkuṁ upayēāgattināyiṭṭ
Surah An-Naziat, Verse 33
فَإِذَا جَآءَتِ ٱلطَّآمَّةُ ٱلۡكُبۡرَىٰ
ennāl ā mahā vipatt varunna sandarbhaṁ
Surah An-Naziat, Verse 34
يَوۡمَ يَتَذَكَّرُ ٱلۡإِنسَٰنُ مَا سَعَىٰ
atāyatu manuṣyan tān ad'dhvāniccu veccatineppaṟṟi ōrmikkunna divasaṁ
Surah An-Naziat, Verse 35
وَبُرِّزَتِ ٱلۡجَحِيمُ لِمَن يَرَىٰ
kāṇunnavarkk vēṇṭi narakaṁ veḷivākkappeṭunna divasaṁ
Surah An-Naziat, Verse 36
فَأَمَّا مَن طَغَىٰ
(ann) ār atirukaviyukayuṁ
Surah An-Naziat, Verse 37
وَءَاثَرَ ٱلۡحَيَوٰةَ ٱلدُّنۡيَا
ihalēākajīvitattinu kūṭutal prādhān'yaṁ nalkukayuṁ ceytuvēā
Surah An-Naziat, Verse 38
فَإِنَّ ٱلۡجَحِيمَ هِيَ ٱلۡمَأۡوَىٰ
(avann) kattijvalikkunna narakaṁ tanneyāṇ saṅkētaṁ
Surah An-Naziat, Verse 39
وَأَمَّا مَنۡ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِۦ وَنَهَى ٱلنَّفۡسَ عَنِ ٱلۡهَوَىٰ
appēāḷ ēteārāḷ tanṟe rakṣitāvinṟe sthānatte bhayappeṭukayuṁ manas'sine tanniṣṭattil ninn vilakkinirttukayuṁ ceytuvēā
Surah An-Naziat, Verse 40
فَإِنَّ ٱلۡجَنَّةَ هِيَ ٱلۡمَأۡوَىٰ
(avann) svargaṁ tanneyāṇ saṅkētaṁ
Surah An-Naziat, Verse 41
يَسۡـَٔلُونَكَ عَنِ ٱلسَّاعَةِ أَيَّانَ مُرۡسَىٰهَا
ā antyasamayatteppaṟṟi, ateppēāḻāṇ sambhavikkuka enn avar ninnēāṭ cēādikkunnu
Surah An-Naziat, Verse 42
فِيمَ أَنتَ مِن ذِكۡرَىٰهَآ
ninakk atineppaṟṟi ent paṟayānāṇuḷḷat
Surah An-Naziat, Verse 43
إِلَىٰ رَبِّكَ مُنتَهَىٰهَآ
ninṟe rakṣitāviṅkalēkkāṇ atinṟe kalāśaṁ
Surah An-Naziat, Verse 44
إِنَّمَآ أَنتَ مُنذِرُ مَن يَخۡشَىٰهَا
atine bhayappeṭunnavarkk oru tākkītukāran mātramāṇ nī
Surah An-Naziat, Verse 45
كَأَنَّهُمۡ يَوۡمَ يَرَوۡنَهَا لَمۡ يَلۡبَثُوٓاْ إِلَّا عَشِيَّةً أَوۡ ضُحَىٰهَا
atine avar kāṇunna divasaṁ oru vaikunnēramēā oru prabhātattilēā allāte avar (iviṭe) kaḻiccukūṭṭiyiṭṭillātta pēāleyāyirikkuṁ (avarkk tēānnuka)
Surah An-Naziat, Verse 46